[rstr_selector]

Arhivska građa kao svedočanstvo jednog vremena

U čačanski Međuopštinski istorijski arhiv poslednjih nekoliko godina pristiže velika količina arhivske građe iz firmi koje su otišle u stečaj. Kako kaže Lela Pavlović, direktorka Arhiva, spisak takvih firmi je dug, a ova vrste arhive je i svojevrstan pokazatelj razvojnog puta jednog društva.

– Fabrika hartije „Božo Tomić“ je poslednja u nizu koju smo preuzeli. Taj posao smo obavili letos i skoro 15 dana smo radili na preuzimanju dokumentacije. To zapravo i govori koliki je bio obim tog posla. U saradnji sa stečajnim upravnikom, smo preuzeli smo skoro 400 dužnih metara arhivske građe. Na sređivanju u depou radili smo još puna dva meseca, kaže Lela Pavlović.

Arhivska građa ogledalo prošlosti Čačka

Prema njenim rečima, dopremanje ovako obimne građe zahtevalo je angažovanje svih zaposlenih u Arhivu. Odlaganjem u depoe posao arhivatora i istoričara tek počinje.

– Ako znamo da je Fabrika hartije, nekadašnja Fabrika „Pantić i sin“, sa radom počela 1929. odnosno 1930. godine, tada imala 120 zaposlenih i da je bila prva prava fabrika u Čačku, onda možemo zamisliti koliko dokumentacije ona ima do današnjih dana. Počev od spisa o celokupnom procesu rada, sindikalnim organizacijama, potom proizvodnji hartije pod okupacijom kada se radilo za potrebe nemačke industrije, pa kasnije u uslovima socijalističke organizacije, pa sve do prve i druge prodaje fabrike pa onda i stečaja, svaki taj period je zabeležen dragocenim spisima. U našem depou se nalaze spisi od 1929. pa sve do 2016. godine i oni predstavljaju jedan zatvoren privredni krug. U ovim papirima se nalazi istorija našeg grada, kao i dokumentacija svih ljudi koji su tu radili, od prvog do poslednjeg direktora, kaže Pavlovićeva.

Arhivirana dokumentacija Fabrike biće od velikog značaja svima, počev od istoričara, pa do poslednje garniture radnika.

– Davne 1929. godine predsednik Gradske opštine Čačka je bio Radivoje Pantović, apotekar, koji je ozbiljno shvatio značaj otvaranja takve fabrike koja je skoro celokupan proizvodni program prodavala van Čačka i granica tadašnje države. Vlasnici fabrike nisu bili Čačani, oni su bili rodom iz Bosne, ali su Čačak videli kao povoljno mesto za podizanje takvog industrijskog pogona. Preduslovi poput blizine Morave, postojanje železničkog čvora i dovoljnog broja stručnjaka i zanatlija, predstavljali su osnovne predispozicije koje su ih navele da prvu fabriku otvore  u Čačku.

Dosijei kao potvrda radnog staža

Prioritet u odlaganju i čuvanju građe Fabrike hartije su bili dosijei radnika i obrasci koji govore o njihovom radnom stažu. Bez njih oni danas ne bi mogli da ostvare pravo na penziju.

– Nama su već počeli da pristižu zahtevi zaposlenih koji su nakon stečaja ostali bez posla, a u međuvremenu su ispunili zakonski osnov za penzionisanje. Takođe dobijamo i njihove zahteve za izdavanje uverenja o tome koliko godina su proveli u fabrici. Pored ovog obimnog posla, mi sada nastavljamo sređivanje arhivske građe istorijskog, političkog i sindikalnog delovanja u samoj fabrici, rekla je direktorka Arhiva.

Po zatvaranju fabrika važno je sačuvati registratorski materijal

Od ovog leta u Arhivu se nalazi i kompletna projektna dokumentacija Farbike hartije, koja i dokumentovano svedoči o ozbiljnosti tadašnje privrede.

– Prosto je neverovatno koliko je ta fabrika bila dobro organizovana i kakve je pogone imala. O svemu se brinulo, počev od procesa rada pa do toga kako je bio uređen fabrički krug. Kroz priče o stečajevima fabrika jasno možemo videti razvojni put jednog grada pa i društva u poslednjih 100 godina. Ovo su samo neki od razloga zbog kojih je nakon zatvaranja fabrika vrlo važno sačuvati registratorski materijal, rekla je Lela Andrić. Ona je dodala da se slična priča, a za istoričare vrlo zanimljiva, može ispričati i o Izdavačkoj kući „Dečje novine“, čiju su dokumentaciju nedavno preuzeli.

Arhiv već četvrtu godinu zaredom dobija novčana sredstva Ministarstva kulture kako bi obezbedio adekvatne uslove za nove postavke depoa, a prvenstveno police na koje se odlaže arhivska građa. Ustanova je dobila četiri miliona dinara za nabavku polica i poboljšanje uslova čuvanja arhivske građe, koja je zainteresovanima sada preglednija i dostupnija, rekla je direktorka Arhiva. 

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *