[rstr_selector]

Briga Zoohigijenske službe Čačka o psima i ljudima

Poslednjih dana se, podstaknuto različitim iskustvima naših sugrađana, može čuti pitanje: da li šinteri hvataju i one pse koji imaju vlasnike, ali se slobodno kreću ulicama? Aleksandar Maksimović, upravnik Zoohigijenske službe u javnom komunalnom preduzeću “Komunalac”, odgovara na nedoumice i bliže objašnjava ulogu radne jedinice. Aktivnosti koje sprovode prvenstveno se tiču hvatanja pasa lutalica na gradskoj i seoskoj teritoriji, kao i uklanjanja uginulih životinja sa javnih površina i prostora za uzgoj.

Upozorenje nesavesnim vlasnicima

Prvobitna procena iz Beograda glasi da se na teritoriji grada Čačka, s obzirom na njegovu veličinu i broj stanovnika, kreće između hiljadu i dve hiljade pasa lutalica. Međutim, Zoohigijenska služba smatra da ih je barem upola više. Neki od njih su, doduše, napušteni ili zanemareni od strane svojih vlasnika. 

Svakoga dana, navode, dobijamo obaveštenja o napadima lutalica na različitim lokacijama i trudimo se da, shodno tome, intervenišemo u najkraćem mogućem roku. Često se događa da su u pitanju vlasnički psi, pušteni da lutaju ulicama bez kontrole. 

Propisi o držanju i načinu izvođenja pasa postoje i podrazumevaju da je svaki pas koga radnici Zoohigijenske službe zateknu bez vlasnika, nije vezan niti se vodi na propisan način, za njih – napušten. Kazne koje tom prilikom plaćaju neodgovorni vlasnici kreću se od deset hiljada dinara pa naviše. Samo tokom prva dva meseca tekuće godine, naplaćeno je oko sto hiljada dinara. S obzirom na znatan trošak koji ove kazne iziskuju, upravnik Zoohigijenske službe apeluje na vlasnike da dobro vode računa o svojim psima i podseća na zakonsku obavezu da svaki pas mora biti čipovan, vakcinisan protiv besnila, očišćen od parazita i, naravno, da vlasnik vodi računa o njegovom kontrolisanom kretanju. Naročito je važno da psi budu u dvorištu, na povocu ili u ograđenom prostoru. Pas krupnije rase mora imati zaštitnu korpu na njušci, jer nesporazumi često dovode do napadanja čoveka, tuđeg psa ili druge vrste pravljenja štete.

Sedmično imamo barem nekoliko slučajeva kada se ispostavi da uhvaćeni psi imaju vlasnike. Oni tada najpre moraju izmiriti određene finansijske obaveze, pa preuzeti ljubimca, objašnjava upravnik.

Boravak u prihvatilištu u Milićevcima se naplaćuje, kao i još neki administrativni troškovi izdavani prema prekršajnom nalogu komunalne policije. Uhvaćeni psi se vakcinišu, čipuju i vraćaju na mesto nalaženja, sem ukoliko ih neko u međuvremenu ne udomi.

Prihvatilište u Milićevcima aktivno skoro dve godine

Prihvatilište za napuštene životinje nalazi se u Milićevcima i postoji od juna 2017. godine. Maksimović naglašava da nije u pitanju azil, mada većina poistovećuje ta dva pojma.

Azil podrazumeva trajni smeštaj pasa, mačaka, bilo kojih životinja, a prihvatilište je koncipirano tako da mi pse lutalice koje pronađemo na ulici dovodimo na oporavak, veterinarske preglede i tretmane (čišćenje, vakcinisanje, čipovanje), da bi ih naposlettku vratili na ulicu. Nažalost, nemamo mogućnost trajnog zbrinjavanja pasa, objašnjava.

Za nepune dve godine dosadašnjeg rada, ugostili su mnoga udruženja iz drugih gradova i delegacije iz Engleske i Nemačke. Svi oni su se veoma pohvalno izrazili o zatečenim uslovima rada, naročito po pitanju higijene.

– Za ovaj tip objekta, ona je na zavidnom nivou i dobijamo pohvale sa svih strana. Maksimalno se trudimo da psima, koji se tu nisu našli svojom voljom, obezbedimo najbolje moguće uslove, tople kućice i najviši mogući nivo veterinarske pomoćizadovoljan je Maksimović.

Saradnja sa susednom opštinom i mere prevencije

Opština Gornji Milanovac plaća velike odštete žrtvama ujeda pasa lutalica i ističe dobru saradnju sa čačanskim službama, započetu krajem prošle godine. Od ove godine, Čačani su prijavljeni na tender raspisan za vršenje zoohigijenskih usluga na gornjomilanovačkoj teritoriji. Prema dogovoru, u obavezi su da uhvate i zbrinu oko sto trideset pasa, ali su za prva dva meseca već “prepolovili” taj broj i u planu je proširivanje saradnje. Obe opštine, kaže upravnik, dele probleme sa napadima pasa lutalica, ne samo na građane, već i na stočni fond sa seoskog područja. Odštete nisu zanemarljive, iznosi se kreću u milionima dinara, pa se tim pre trude da zbrinu i sterilišu što veći broj pasa, jer će njihova smanjena agresivnost sprečiti eventualne buduće nevolje.

Za ovu godinu je u planu vakcinisanje osam stotina pasa – poređenja radi, u toku prethodne ih je bilo oko četiristo devedeset i premašena je planirana cifra. Rezultati se, kaže Maksimović, već vide, ali drastičnije smanjenje broja lutalica očekuje se tek za pet do šest godina. Takođe, iako se ne bave eutanazijama, vode evidenciju o psima koji uginu u njihovom prihvatilištu.

Služba redovno sprovodi akcije obilaženja škola i vrtića, jer im je zaštita stanovnika, pre svega dece, na prvom mestu.

S obzirom na nedovoljnost trenutnog kapaciteta prihvatilišta, lokalnoj samoupravi je upućen zahtev za pomoć pri radovima na njegovom proširenju. Sama ideja o azilu za sada ne postoji, između ostalog jer grad već raspolaže sa nekoliko privatnih, a troškovi bi bili enormni. Finansiranje iz budžeta za službu zoohigijene iznosi dvadeset i tri miliona dinara, ali se i pored toga često mogu čuti zamerke kako je u pitanju “preveliki izdatak”. Azil bi iziskivao iznose od preko sto miliona, što u ovom trenutku nije izvodljivo, a ni neophodno, zaključuje Maksimović.

 

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *