[rstr_selector]

Neizvesna sudbina ,,Centra za krompir“

Sudbina „Centra za krompir“ u Guči još je neizvesna, ali postoje naznake da bi uskoro moglo da se odluči da li će ova važna institucija sa tradicijom od blizu šest decenija, i ubuduće postojati.

Pokretanje čačanske Čipsare, jedne od najvećih fabrika za preradu krompira u Srbiji, trebalo bi da značajno pospeši proizvodnju krompira u čačanskom, dragačevskom i ivanjičkom kraju, a u Centru se nadaju da će ovo pokrenuti i njihovo poslovanje. Dobra vest je da posle nekoliko godina zabrana, srpski ratari ponovo imaju pravo da izvoze krompir uzgojen na domaćim oranicama. Međutim, domaći proizvođači kormpira tvrde da ovo neće imati veliki značaj, sve dok država ne uvede red u nekontrolisan uvoz ove namirnice.

Centar ne radi već duže vreme, jer je država, koja je osnivač, prestankom finansiranja i oduzimanjem značajnih oglednih parcela, ovu naučno-istraživačku ustanovu prosto „pustila niz reku“. Najviše zbog toga, visokoobrazovani kadrovi napustili su ovaj institut, a vredna oprema i laboratorije su zbog nekorišćenja sve više propadale.

Koliki je doprinos „Centra za krompir“ bio i u okvirima Jugoslavije, govori i podatak da je u njemu izvršena selekcija sedam sopstvenih sorti krompira, a na domaće oranice prvi je uveo proizvodnju poznatih holandskih sorti ovog povrća. Zahvaljujući ovoj naučno-istraživačkoj ustanovi preporođena je proizvodnja krompira na području Golije i Dragačeva, ali i u nekim drugim oblastima stare Jugoslavije.

Uloga Centra za krompir u masovnijoj proizvodnji krompira je nesporna, ali njen opstanak zavisi isključivo od odluka iz Beograda, pa se zato s pažnjom očekuju pozivi iz Ministarstva prosvete i Ministarstva poljoprivrede, gde bi trebalo da se reši status ustanove.

– U narednih mesec dana Ministarstvo prosvete, nauke i tehnike i Ministarstvo poljoprivrede moraju prelomiti. Ovih dana očekujemo poziv iz oba ova ministarstva da bismo videli kakav je konačno status Centra. Naša sudbina je u rukama državnih sekretara, Radivoja Mitrovića i Danila Golubovića. Oni će nam reći šta nameravaju sa Centrom. Nas je Vlada osnovala i ona ima sva prava, ali ranije Vlade su marginalizovale i pustile da ovo ide kako ide. Naša imovina je državna i lopta je u njihovom dvorištu – kaže Milić Domanović, vršilac dužnosti direktora „Centra za krompir“ u Guči.

Pokretanjem Čipsare i dobijanjem izvozne dozvole za krompir Domanović vidi kao šansu za ponovno angažovanje naučnog kadra u Centru. Domanović je mišljenja da zahvaljujući ranijoj dobroj saradnji nekadašnjeg „PIK-a Čačak“ i Instituta u Guči, ne postoje prepreke za nastavak saradnje. On smatra da bi poslovodstvo Čipsare imalo interesa da ulaže u ispitivanje novih sorti krompira koje bi bile u njihovoj funkciji.

U Centru najviše nade polažu u poslove koje poverava država. Nakon skidanja zabrane na izvoz krompira, Ministarstvo poljoprvivrede još uvek nije odredilo ustanovu koja će vršiti monitoring pri izvozu, pa se u Centru nadaju i tom poslu.

U maju 2011. proizvođače krompira, kao grom iz vedra neba, pogodila je vest da je krompir koji su izorali prethodne jeseni zaražen opasnom bakterijom „Ralstonia solanacearum“ zbog koje je celokupan zaraženi rod krompira morao biti uništen. Oranice na kojima je krompir gajen, u selima oko Gornjeg Milanovca i Čačka, tada su stavljene u „karantin“, a ratari su zapretili da će zbog uvoza zaraženog semena, krompir baciti pred Vladu. Ni do danas se ne zna ko je za to odgovoran.

– Veoma je diskutabilno da li su ta bakterijska i gljivična oboljenja bila registrovana kod nas, bilo je i „za“ i „protiv“ tih argumenata. Naš kraj je vrlo hendikepiran tom pojavom kao i samom registracijom te bolesti. Međutim, na poslednjem sastanku stručnjaka iz „Plodova Srbije“ i „Sekcije za krompir“ ponovo je bilo reči o tome. Stručnjaci nagoveštavaju sličnu pojavu u ivanjičkom kraju. Ne znam da li je to nečiji plan da se ovo područje krompira potpuno destabilizuje. Semenarstvo je takođe u krizi, a to je verovatno posledica svega o čemu smo ranije govorili – kaže Domanović, uz konstataciju da je Srbija i dalje opredeljena ili oslonjena na uvoz, a da su domaće mogućnosti daleko veće.

– Ranije je Centar za krompir imao i svoju proizvodnju, imao je kontrolu… Krajnje je vreme da Centar za krompir ponovo dobije šansu i da mu se vrate ti poslovi kontrole ili koordinacije u kontroli. Sadašnja kontrola proizvodnje semenskog krompira ide iz četiri-pet nekih centara, a podaci su veoma kontradiktorni. Sramota je da to nemamo na jednom mestu – smatra Domanović i naglašava da Centar u Guči to može da radi, kao što je to i bilo u ranijem periodu, ali ponavlja da to zavisi od Ministarstva poljoprivrede, tačnije od Uprave za zaštitu bilja.

Sa druge strane, Centar za kormpir iz Guče trenutno pripada Ministarstvu za prosvetu nauku i tehnološki razvoj, gde je registrovan kao Inovacioni proizvodno-razvojni centar.

– Nažalost, poneki projekat i dobijemo, ali sve je to malo da bismo mogli da profunkcionišemo – zaključuje Domanović.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *