[rstr_selector]
Ilustracija

Od radoznalosti do bolesti zavisnosti

Alkoholizam i narkomanija ne predstavljaju samo odraz devijantnog ponašanja, već su to teške bolesti zavisnosti koje, primarno kod adolescenata, utiču na poremećaj kako fizičkog tako i psihičkog zdravlja. Motivi za uzimanje narkotika i alkohola u adolescentskom periodu su različiti, a ipak se svi svode na neki oblik nadoknađivanja manjka samopouzdanja kod mlade osobe i pokušaj identifikacije sa grupom.

Bez obzira na to što je proteklih godina zabeleženo smanjenje broja izrečenih mera bezbednosti obaveznog lečenja od alkoholizma i narkomanije u adolescentskom periodu, trend bolesti zavisnosti je još uvek aktuelan i sve više rasprostranjen, objašnjava dr Slavica Dragutinović, članica Gradskog veća Grada Čačka zadužena za zdravlje.

– Postoji jedna vrlo interesantna statistika iz istraživanja Instituta „Batut“, vezana za broj izrečenih mera obaveznog lečenja mladih od alkoholizma ili narkomanije, u slučajevima kada se proceni ili je registrovano da oni usled konzumiranja ovih supstanci ulaze u kriminal i ispoljavaju devijantno ponašanje, a opet sve sa ciljem kako bi ponovo mogli da nabave supstancu od koje su zavisni. Recimo, prema ovim statistikama, 2007. godine bilo je izrečeno 417 mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana i 230 mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara. Godine 2008. taj broj je udvostručen pa su evidentirane 702 mere obaveznog lečenja narkomana i 321 mera obaveznog lečenja alkoholičara. Međutim, od 2008. do 2015. javlja se pad u broju izrečenih mera kod narkomana, a tek od 2012. dolazi do pada broja izrečenih mera kod alkoholičara. Ovi podaci ukazuju na to da negativni trend bolesti zavisnosti traje i dalje ali, iako je po tim statistikama u Srbiji registrovano oko 170.000 zavisnika, moramo reći da ih ima mnogo više jer se ne mogu ispratiti svi slučajevi.

Na nivou Srbije, u Zavodu za bolesti zavisnosti godišnje se otvori oko 330 novih kartona. Ovaj broj ukazuje na rastući problem, navodi dr Dragutinović i ističe da evidencije nikada ne mogu biti 100% tačne, kao i da ne postoji precizna statistika o broju mladih Čačana koji imaju problem sa alkoholom i narkoticima jer se može govoriti samo o registrovanim slučajevima.

– Kada nam dete dođe samo ili sa roditeljem da se prijavi i da zatraži pomoć mi to možemo statistički da propratimo. Ali problem je u tome što naša deca prvi put konzumiraju alkohol ili narkotike sa 13 godina ili manje, pa tu kompletnu sliku ne možemo imati. Poražavajuće je to da, prema statistikama, u uzrastu od 14 do 16 godina 50% mladih povremeno konzumira alkohol a njih čak 7% u toj uzrasnoj grupi se redovno opija. U uzrastu od 11 do 15 godina kod čak 35% mladih evidentirane su epizode pijanstva. Mi ne možemo da propratimo sve slučajeve niti da lečimo svu decu, ali možemo da utičemo i insistiramo da se na nivou porodice, škole i čitave lokalne zajednice sprovodi vršnjačka edukacija kroz koju se mladima mora predočiti šta ih čeka ako postanu konzumenti supstanci koje izazivaju zavisnost, kako to dovodi do njihovog fizičkog i psihičkog propadanja, kao i koliko utiče na njihovo reproduktivno zdravlje.

Edukacija je važna još u predškolskom uzrastu

Kod mladih konzumenata alkohola i psihoaktivnih supstanci zabrinjavajuće je devijantno ponašanje koje utiče na šire okruženje, objašnjava dr Dragutinović.

– Ono što mene zabrinjava i kao roditelja i kao pripadnika ove društvene zajednice, jeste to da se kod mladih osoba koje konzumiraju alkohol ili narkotike javljaju ponašanja koja remete i porodicu i drugo okruženje, odnosno društvenu zajednicu. O tome treba neprestano govoriti i potencirati na merama prevencije još od predškolskog uzrasta. Jer već kada dođu u period adolescencije kod mladih se bude različiti motivi za konzumiranje ovih supstanci – radoznalost, želja za identifikacijom sa ostalim članovima grupe jer njima grupa u tom uzrastu puno znači. Takođe, jedan od motiva je i bežanje u neki virtuelni svet zbog nedostatka samopouzdanja ili problema sa kojima se u tom periodu suočavaju. Smatram da je najbolja mera preventivni rad. Da našoj deci u tom uzrastu govorimo o ovim bolestima, da im predočimo posledice. Mnogo dece konzumira ove supstance iz radoznalosti i ne poznaje posledice bolesti zavisnosti. Zato svi treba da se uključimo u sprovođenje mera prevencije kako bismo ih dodatno edukovali.

Ključ leži u porodici, ističe dr Dragutinović.

– Porodica je ta koja mora da primeti prve promene u ponašanju svog deteta jer bolest zavisnosti ne samo da utiče na fizičko zdravlje već i na ponašanje. Potrebno je razgovarati sa decom, posvetiti im vreme, uočiti kada dođe do promene ponašanja, kada se dete zatvori u sebe, kada menja društvo, kada je njegovo ponašanje takvo da sam roditelj kaže da to dete ne liči na ono koje poznaje. Tada je potrebno reagovati. Bolje je da roditelj sumnja nego nikada da ne pomisli na tu mogućnost da dete može da završi u raljama droge i alkohola. Vremenom, tokom konzumiranja psihoaktivnih supstanci i alkohola tolerancija se menja. Iako su simptomi različiti – na primer, promena u ponašanju i fizičkom izgledu ide malo sporije kod alkoholizma a brže kod narkotika – obično se u svim slučajevima može primetiti fizička i psihička zavisnost. Kod narkomana je karakteristično to da se zapuštaju, da se povlače u sebe, da ne vode računa o svom izgledu. Kod alkoholičara to ide sporije. A jedina misao svih ovih konzumenata je kako ponovo nabaviti alkohol ili narkotik – sve ostalo je nešto što njih više ne zanima.

Svi akteri u društvu, svako iz svoje delatnosti, moraju dati doprinos u borbi protiv bolesti zavisnosti kod adolescenata i primeni preventivnih mera kako bi se problemi predupredili.

– Ranije je Crveni krst imao izuzetno razvijenu vršnjačku edukaciju i na tome bih volela da se i dalje radi. Međutim, tu su i zdravstvene ustanove koje imaju svoje timove za borbu protiv bolesti zavisnosti, kao i Savet za bezbednosti koji se bavi ovim pitanjima. Proteklih godina su snimani filmovi, dovođeni predavači, održavane tribine i trudili smo se da se takvim sprovođenjem preventivnih mera borimo protiv ovih pojava među mladima. Budući da se danas sve preventivne delatnosti prebacuju na lokalnu samoupravu, volela bih da svi mi, kao članovi lokalne zajednice, delujemo u smislu prevencije. Mi imamo zakon koji zabranjuje prodaju alkohola deci mlađoj od 16 godina, a da li poštujemo taj zakon? Da li inspekcije izlaze na teren? Samo multidisciplinarnim radom možemo spasiti našu decu od ovih, rekla bih, ipak najtežih bolesti današnjice čiji rezultat je na kraju, izvesno, gubitak života, zaključuje dr Dragutinović.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *