[rstr_selector]
Foto iz arhive Društva guslara „Tanasko Rajić"

Pevanje uz gusle na Uneskovoj listi kulturnog nasleđa čovečanstva

Prošlog meseca Unesko je upisao pevanje uz gusle na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva. Kao deo srpskog nematerijalnog kulturnog nasleđa, ono se sada nalazi na listi pored srpskog kola, upisanog 2012. i srpske slave koja se na ovom spisku nalazi od  2014. godine.

Društvo guslara „Tanasko Rajić“ iz Čačka u velikoj meri je zaslužno za inicijativu da se pevanje uz gusle stavi pod zaštitu Uneska, saznajemo od Andrije Milikića, predsednika ovog Društva.

– Društvo guslara „Tansko Rajić“ postoji u Čačku od 1981. godine. Član je Saveza guslara Srbije, a i jedan je od osnivača Saveza koji sačinjava 36 guslarskih društava sa teritorije cele Srbije. Mi smo jedno od starijih guslarskih društava pa samim tim i imamo kvalitetnu arhivu o svim našim aktivnostima od dana osnivanja pa do danas. Ta arhiva je bila vrlo važna za Unesko da bismo u startu dokazali da je pevanje uz gusle stara srpska tradicija a epska poezija narodno stvaralaštvo. Savez guslara Srbije pokrenuo je inicijativu još pre 8 godina da gusle i epsku poeziju upiše najpre u Registar nacionalne nematerijalne kulturne baštine Republike Srbije i upisani su 7. juna 2013. godine. To su bili prvi koraci da bismo mogli da apliciramo ka Unesku. Sva guslarska društva imala su zadatak da dostave što više materijala koji poseduju iz svojih arhiva. Društvo guslara „Tanasko Rajić“ imalo je jednu od starijih i kvalitetnijih arhiva koja je sadržala audio i video snimke i fotografije sa brojnih naših koncerata, nastupa i gostovanja. Iz Prislonice, manastira Vujan i gotovo svih manastira u kojima smo gostovali i raznih manifestacija na koje su nas zvali. U saradnji sa Narodnim muzejem iz Čačka, koji je sa nama radio na tom projektu u regionu Čačka i Zapadne Srbije, dostavili smo Ministarstvu kulture svu našu dokumentaciju. Deo te naše dokumentacije koju smo sakupljali za sopstvene potrebe i za buduća pokoljenja,  ušao je u film koji je snimljen i prezentovan, tako da je Republika Srbija sa tim filmom i svim tim podacima aplicirala kod Uneska da bi gusle ušle na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva, priča Andrija Milikić.

Foto iz arhive Društva guslara „Tanasko Rajić“

Društvo guslara „Tansko Rajić“ osnovano je u septembru 1981. godine a dve godine je radilo kao sekcija Doma kulture nakon čega osniva samostalno udruženje guslara –  Amatersko guslarsko društvo „Tanasko Rajić“. Redovni su učesnici kulturnih manifestacija u našem gradu i okolini. Dok je u Čačku postojala kulturno-prosvetna zajednica bili su i njeni član a danas sarađuju sa Upravom za kulturne delatnosti Grada Čačka i traju neprekidno od svog osnivanja.

Ko su osnivači društva i odakle potiče inicijativa za njegovo formiranje?

– Inicijatori i osnivači su pukovnik Momčilo Mićanović, Mlađen Zeković, Sredoje Pečeničić, Gojko Dragnić. Najveći doprinos dao je pukovnik Mićanović, komandant čačanskog garnizona, koji je omogućio Guslarskom društvu „Tanasko Rajić“ da se tada okuplja pri sekciji u tadašnjem Domu JNA. Krajem 70-ih prošlog veka u Čačak su se doseljavali ljudi koji su sa sobom nosili svoju tradiciju pevanja uz gusle i ljubav rema epskoj poeziji. Dolazili su većinom iz Dinarskog podneblja, Crne Gore, Hercegovine, Sjenice, ali su i Čačak i okolina tada već imali svoje guslare na svojoj teritoriji – iz Prislonice, Gornje Trepče, Stančića, Dragačeva. Ja sam kao dečak došao u društvo 1987. godine, tako da sam od samog početka uključen u njegov rad. Prvo kao simpatizer, zatim kao guslar i danas kao predsednik Društva. Guslarsko društvo „Tanasko Rajić“ jedan je od osnivača Guslarskog društva Srbije. Guslari sa teritorije bivše Jugoslvije se nisu deli po republikama, pa imamo i krovni savez odnosno Savez srpskih guslara u koji ulaze Savez „Dušanovo carstvo“ iz Crne Gore, Savez Republike Srpske i Savez Republike Srbije. Na nivou tih saveza imamo republička takmičenja odnosno republičke festivale, a mi u Republici Srbiji imamo svoj Festival guslara Republike Srbije. Grad Čačak je bio domaćin dva takva festivala, 2001. i 2013. godine. Guslarsko društvo „Tanasko Rajić“ je redovan član svih tih saveza i učesnik festivala. Mi smo do sada imali zapažene rezultate, prvake iz svog udruženja a mogu se pohvaliti time da konstantno trajemo i dajemo svoj doprinos afirmaciji gusala i epske poezije, kaže naš sagovornik.

Očuvanje poezije iz Vukove i Njegoševe zbirke
Foto iz arhive Društva guslara „Tanasko Rajić“

– Cilj našeg Društva a i sama misija Saveza je da sačuvamo našu staru epsku poeziju iz Vukove i Njegoševe zbirke, da ne padnu u zaborav već da na našim takmičenjima upravo budu prisutne te pesme. To nosi i posebne bodove na našim takmičenjima, odnosno jedna pesma je obavezna da se otpeva upravo iz ovog asortimana. Savremeno doba donosi i neke nove pesnike i neke nove pesme tako da u današnje vreme imamo dosta kvalitetnih epskih pesnika. Od starijih, najpoznatiji autor je Radovan Bećirević Trebješki koji je opevao vreme iz 20. veka, a od savremenika tu su Božidar Glogovac, naš vrsni epski pesnik, Drago Brnović iz Kraljeva, tako da ni u današnje vreme ne oskudevamo u pesnicima koji pišu epske stihove.

Gusle su jednožičani gudački instrument i prave se pretežno od javorovog drveta. Sastoje se iz kalice, vrata, gudala, struna, čivije i kobilice.

– Da bi se dobio zvuk preko kalice je zategnuta jareća koža koja je obrađena. Što se tiče struna, nekada su bile od konjske dlake a danas se koriste strune za violinu, odnosno za pecanje. Na gudalo obavezno ide konjska dlaka. Kobilica prenosi trenje odnosno daje zvuk. Obično se na vrhu gusala nalazi i neki motiv – orao ili divokoza, koji simbolizuje gorštačku narav naroda. Sa zadnje strane se može nalaziti motiv manastira, pretežno je to Ostrog, ili krune sa zastave, a na vratu može biti lik svetitelja odnosno simbol slave, ili znameniti lik iz naše prošlosti – Karađorđe, Njegoš, Vuk Karadžić. Iako su žičani instrument gusle nemaju odvojene žice već su strune upletene u jednu žicu. Oko 75 strukova sačinjava jednu žicu na guslama odnosno od 75-80 strukova na gudalu i ona daje ton. Naše društvo broji oko 100 članova i svi imaju svoj instrument. Što se tiče rasprostranjenosti ovog instrumenta na teritoriji Čačka, ne znamo tačan broj, ali mogu da kažem iz svog iskustva kroz ovaj dugogodišnji rad da svaka peta-šesta kuća ima gusle. Ne muziciraju svi na tom instrument ali ih je dosta koji ga imaju kao suvenir okačen na zid, dobijen na poklon ili u nasledstvo.

Gusle stigle i do Kine

Guslarsko društvo „Tanasko Rajić“ može se pohvaliti i time da ima tri vrsna majstora graditelja gusala.

– Milić Šaponjić, Jugoslav Grbović i Momo Čabak već su prepoznatljivi kao majstori graditelji gusala ne samo u Srbiji već i širom planete. Njihove gusle odlaze u razne zemlje sveta i na najbolji  mogući način spajaju umetnost izrade i prepoznatljivost kvaliteta. Već je na stotine gusala otišlo u Ameriku, Kanadu, Australiju, Kinu. Nedavno su dva instrumenta poslata u Peking gde su prezentovana u novootvorenom Kulturnom centru Srbije „Ivo Andrić“, a novinari iz Kine su bili u poseti Miliću Šaponjiću o kome su snimili film i prikazali ga studentima srpskog jezika i književnosti u Kini.

Sa ciljem negovanja tradicije pevanja uz gusle, Guslarsko društvo „Tanasko Rajić“ preduzelo je inicijativu da i najmlađe upozna sa ovim instrumentom.

– Mi smo preduzeli inicijativu da od januara u Osnovnoj školi „Ratko Mitrović” krenemo sa radionicom kako bismo učenicima prikazali gusle, objasnili način izrade i predstavili one koji pevaju uz gusle, a u okviru toga planiramo da održimo i jedno mini guslarsko veče. Drago mi je da su, u današnjem vremenu interneta i modernih tehnologija, gusle zauzele mesto i u savremenom životu i da su prepoznate kod našeg naroda. Mi u Čačku smo uvek bili prepoznatljivi, a naše manifestacije su dobro posećene i uvek se traži karta više, kaže Andrija Milikić.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *