Претрага
[rstr_selector]

Rodne predrasude nosimo kao deo folklora

Katarina Dunjić Mandić, školski psiholog i Rada Karanac, sociolog i prosvetni savetnik u Školskoj upravi u Čačku, 2014. godine su sprovele istraživanje o proceni mladih Čačka o bezbednosti u gradu.

U istraživanju je učestvovalo nešto više od 10 odsto ukupnog broja učenika čačanskih osnovnih i srednjih škola, a dobijeni rezultati istraživanja su bili zabrinjavajući, jer se svaki peti ispitani učenik izjasnio da je u prethodna tri meseca, u vreme ispitivanja, bio izložen nekoj vrsti nasilja u školi.

– Mi smo se u tom istraživanju bavili svim oblicima nasilja. Interesovalo nas je mišljenje mladih o nasilju, ispitivali smo da li su se nekada nalazili u ulozi žrtve ili su oni sami bili nasilni. Za svaki oblik nasilja imali smo posebne rezultate. Poražavajuće je to što se skoro svaki peti učenik izjasnio da je bio žrtva nasilja. Drugi vrlo bitan zaključak do kojeg smo došli tokom ovog istraživanja jeste da su nasilju mnogo više izloženi dečaci nego devojčice, kao i to da su učenici 7. i 8. razreda osnovnih škola takođe više izloženi nasilju nego učenici u srednjim školama, objašnjava Dunjić Mandić.

Svaki sedmi učenik se ne oseća bezbedno u školi

Trećina učenika koji su učestvovali u istraživanju naveli su da su najviše izloženi verbalnom nasilju jer ih druga deca često nazivaju pogrdnim imenima, ismevaju ih i vređaju, dok je 7,8 odsto ispitanih učenika reklo da je pretrpelo fizičko nasilje. Takođe, prema rečima naše sagovornice, svaki sedmi ispitani učenik naveo je da se ne oseća bezbedno i sigurno u školi, što nije zanemarljiv broj.

Digitalno nasilje sve učestalije

S obzirom na to da je 21. vek vreme savremene tehnologije, možemo reći i da se jedan deo nasilja koje se dešava među učenicima premestio sa direktnog kontakta na društvene mreže. Prema rezultatima ovog istraživanja, 70 odsto ispitanih učenika koristi društvene mreže, a njihovo najčešće rizično ponašanje se zapravo ogleda u prihvatanju poziva za prijateljstvo od osoba koje uopšte ne poznaju, što je veoma smelo, ističe Dunjić Mandić.

– Mladići su znatno više bili u potencijalno opasnim ili rizičnim situacijama na internetu u odnosu na devojke. Davali su lične podatke osobama koje ne poznaju i prihvatali su sastanke sa osobama koje poznaju samo preko interneta. Čak 25 odsto ispitanih mladića se izjasnilo da je to radilo. Ovi podaci su zabrinjavajući i smatram da su škole morale organizovati razgovore sa roditeljima i mladima kako bi  ih upozorile na to koja su potencijalna rizična ponašanja kada govorimo o digitalnom nasilju, navodi naša sagovornica.

Nismo edukovani da prepoznamo rodno zasnovano nasilje

Školski psiholozi sa kojima smo do sada razgovarali o nasilju saglasni su u tome da kao društvo nismo dovoljno informisani i edukovani da prepoznamo rodno zasnovano nasilje. Naša sagovornica smatra da je jedan od razloga taj što su predrasude o rodnim ulogama deo naše tradicionalne svesti.

– Mislim da je to deo našeg folklora koji je duboko ukorenjen u našoj tradicionalnoj svesti o tome kakve su rodne uloge u kojima smo rođeni. U Srbiji postoje statistike koje ukazuju na značajnu rasprostranjenost nasilja nad ženom u partnerskim odnosima, što znači da je dozvoljeno da mladić, odnosno muž, maltretira svoju ženu jer je to obrazac koji je možda poneo iz svoje porodice u kojoj je muškarac jak, grub, nasilan i to je dokaz njegove muškosti.

Čini mi se da danas roditelji vaspitavaju svoju mušku decu da je sramota pokazivati emocije, slabost i suze, da moraju biti ambiciozni, takmičarski nastrojeni, nadmoćni i strogi prema svojim partnerkama. Čini mi se da je to deo folklora koji nose iz svoje porodice.

Partnersko nasilje se javlja i u adolescentskom uzrastu

– Našim istraživanjem došli smo do saznanja da trećina čačanskih učenika  poznaje osobe koje su doživele fizičko nasilje od dečka ili devojke, dakle govorim o partnerskom nasilju u adolescentskom  uzrastu, a skoro svaki peti ispitani učenik kaže da je čuo za takav slučaj. Ovo jesu podaci iz 2014. godine, ali oni su relevantni, kaže Katarina Dunjić Mandić i dodaje da ne smemo zaboraviti činjenicu da su mladima najveći uzori njihovi roditelji koji svakodnevno ispoljavaju svoje nezadovoljstvo zbog posla i drugih problema psovkama i agresivnim ponašanjem.

napomena-za-medijski-projekat-rzn

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *