[rstr_selector]
Foto: fb KUD "Dule Milosavljević" Žele - Čačak

Srpsko kolo: Nova kulturna baština čovečanstva

Od decembra prošle godine, srpsko kolo se nalazi na Uneskovoj Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva. Do sada je na ovu listu upisano 399 elemenata nematerijalne svetske baštine iz 112 zemalja. U svom saopštenju povodom stavljanja srpskog kola na Reprezentativnu listu, Unesko je definisao naš tradicionalni narodni ples na sledeći način:

„Srpsko kolo je kolektivni ples koji izvode plesači koji međusobno formiraju lanac, i obično se kreću po kružnoj liniji držeći se za ruke. Izvodi se uz pratnju muzike na privatnim i javnim okupljanjima i uključuje članove lokalne zajednice. Kulturno umetnička društva i narodne plesne trupe su takođe važni nosioci i praktičari ovog plesa. Kolo ima važnu integrativnu društvenu funkciju, neguje kolektivne identitete i nosi oznaku lokalnih i regionalnih zajedničkih identiteta”.

Mi sami smo deo sopstvenog nematerijalnog kulturnog nasleđa

Čitava naša kultura i tradicija, sve ono što je vezano za naše nematerijalno nasleđe, upleteno je u naše živote. Bili mi svesni toga ili ne, i sami smo deo tog celokupnog nematerijalnog nasleđa, samo treba da ga prepoznamo i na određeni ispravan način prezentujemo i čuvamo od zaborava za buduća pokoljenja, kaže Snežana Šaponjić Ašanin, etnolog Narodnog  muzeja u Čačku.

Kolo je jedna od karakteristika srpskog naroda. Kada kažemo kolo mislimo na krug ili obruč, objašnjava  naša sagovornica.

Zaštitni obruč od dejstva negativnih sila
Foto: fb KUD "Dule Milosavljević" Žele - Čačak
Foto: fb KUD „Dule Milosavljević“ Žele – Čačak

– Kolo može da bude zatvoreno i otvoreno. Ako je zatvoreno tu su svi igrači ravnopravni, dok se kod otvorenog kola zna da je kolovođa glavni i da taj kolovođa određuje ritam, odnosno on je kao dirigent po čijem taktu igrači u kolu igraju. Kolo se oduvek igralo i sam taj naziv koji ukazuje na krug, odnosno obruč ima i izvesnu magijsku ulogu zato što je sve ono što se nalazi u krugu zaštićeno od dejstva negativnih zlih sila, tako da se nekad nešto svesno stavljalo u krug da bi upravo zbog toga bilo zaštićeno. I obredna igra oko mladenaca je bila simbol zaštite od negativnih sila, kako bi oni imali srećan brak i srećno potomstvo.

Kolo kao izraz sveukupnog narodnog stvaralaštva

Kolo se od davnina igralo na svetkovinama, veseljima, svadbama, seoskim saborima, ali je bilo i svojevrstan izraz sveukupnog narodnog stvaralaštva.

– Nije samo da se u kolu igrala određena melodija po određenim taktovima, već se u njemu mogla videti i izvornost u pogledu narodne nošnje, frizure, uopšte načina ukrašavanja, jer kada devojka ili mladić odu na sabor onda oni oblače svoju najlepšu nošnju kako bi se pokazali pred svetom i kako bi pokazali umešnost u izradi ručnih radova. To su bili najlepši vezovi, najraznovrsnijih boja, najraznovrsniji ornamenti, nošnja ukrašena zlatovezom, srmom. Jednom rečju, skup izvorne narodne nošnje. Danas uglavnom tu narodnu nošnju možemo videti na nastupima kulturno umetničkih društava koja su i garant da će kolo u svom izvornom obliku živeti i postojati još mnogo vekova.

U kolu su se upoznavali momci i devojke.

– Nekada su svaka devojka i momak pre udaje odnosno ženidbe  morali da nauče da igraju kolo. Bilo je sramota da devojka ne zna da igra kolo. A narod se nekada u kolo hvatao u raznim prilikama. Bilo da su u pitanju svečanosti ili radni skupovi kao što su mobe ili komišanja. Dovoljno je bilo da se tu pojavi jedan frulaš koji će da svira, po čijem će taktu igrači da igraju. Takođe, mlada je igrala u kolu kada se udaje, postojalo je mladino kolo znači mlada je morala da zna da povede kolo. Ono što je danas u modi, takozvani prvi mladenački ples, nekada je bilo mladino kolo. Mlada je morala da pokaže da ume da igra u kolu, priča Snežana Šaponjić Ašanin.

Kolo kao čuvar identiteta i posebnosti
Foto: fb KUD "Dule Milosavljević" Žele - Čačak
Foto: fb KUD „Dule Milosavljević“ Žele – Čačak

Kolo kao nematerijalno kulturno nasleđe Srbije čuvar je našeg identiteta i posebnosti, spona sa tradicijom i prošlošću, obeležje naše pripadnosti. Samo praktikovanjem i prenošenjem ovog tradicionalnog narodnog plesa sa kolena na koleno, ovo kulturno nasleđe može da živi i u budućnosti. Kao što naša sagovornica ističe, upravo kulturno umetnička društva su garant da će kolo u svom izvornom obliku živeti i postojati još mnogo vekova.

Potvrda toga je nedavno završen Međunarodni festival folklora „Etnofest Čačak” u organizaciji KUD „Dule Milosavljević – Žele”, Grada Čačka i Turističke organizacije Čačka, u kojem je učešće uzelo nekoliko domaćih i stranih ansambala iz Italije, Poljske, Slovačke, Makedonije. U nekoliko dana programa, čačanska publika je imala je priliku da se upozna sa narodnom tradicijom i kulturom učesnika.

Ovogodišnje izdanje festivala „Etnofest” je ušlo u kalendar organizacije folklornih festivala i tradicionalne umetnosti CIOFF, koja se bavi očuvanjem narodne tradicije svih naroda sveta, a ogranak je Uneska.

Učesnici su nastupali na gradskom trgu, u renoviranom kulturnom centru „Dule Milosavljević – Žele” i na Saboru frulaša u Prislonici. Svi nastupi su bili izuzetno posećeni, a tražilo se i mesto više.

Učesnici festivala su svoje slobodno vreme provodili u poseti manastirima Ovčarsko-kablarske klisure, vožnjom katamaranima kao i na Saboru frulaša u Prislonici, pa je više od 150 učesnika iz inostranstva imalo priliku da se upozna sa lepotama Čačka, njegovim istorijskim, kulturnim i prirodnim nasleđem.

Festival je bio dobro propraćen od strane Čačana i lokalnih medija, a u planu organizatora je da sledeće godine na ovoj  manifestaciji ugoste oko 300 učesnika iz raznih zemalja, među kojima bi se našlo i nekoliko azijskih i afričkih ansambala, kažu iz Turističke organizacije Čačka.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *