Skupština grada Čačka je u julu 2015. godine donela Odluku o proglašenju zaštite Spomenika prirode Stabla Čačka kojom se prvi put stavlja pod zaštitu prirodno dobro koje predstavlja šest pojedinačnih stabala na području grada. Ovih šest stabala predstavljaju ostatke nekadašnjih izvornih šuma na ovom području. Njihovu zaštitu pokrenulo je Ekološko društvo „Dragačevo“ koje je još na početku svog rada, 1998. godine, uz pomoć Zavoda za zaštitu prirode Srbije, uradilo popis najznačajnijih prirodnih i kulturnih dobara u Dragačevu i Čačku, koja bi mogla biti pod zaštitom države.
Spomenik prirode Stabla Čačka je zaštićeno područje III kategorije, od lokalnog značaja. Odlukom o proglašenju zaštite Spomenika prirode utvrđene su mere kako bi se očuvale dendrološke i hortikulturalne vrednosti ovih stabala, kao i pejzažni elementi strukture grada Čačka.
Dušan Ivanović, predsednik Izvršnog odbora Ekološkog društva „Dragačevo“ kaže da je jedna od glavnih aktivnosti u širem spektru delovanja ovog Društva zaštita prirode.
– Od samog osnivanja, još pre 20 godina, u saradnji sa Zavodom za zaštitu prirode Srbije krenuli smo u identifikaciju najvrednijih prirodnih dobara, ne samo u Dragačevu već i na području Čačka. U prvim aktivnostima prepoznali smo šest stabala na teritoriji Čačka koja bi mogla biti pod zaštitom države kao spomenici prirode. U saradnji sa gradom Čačkom i Zavodom za zaštitu prirode Srbije, urađena je potrebna dokumentacija, izrađen je elaborat i potom je usledilo proglašenje ovih šest stabala drveća za zaštićena prirodna dobra, odnosno spomenike prirode, objasnio je Ivanović.
Reprezentativna stabla zaštićena posebnim merama
Zaštićena stabla na području Čačka nalaze se na različitim lokacijama.
– Radi se o stablu cera na Kablaru u Rošcima, Timotijevića hrastu u Mrčajevcima, stablu hrasta lužnjaka u Donjoj Gorevnici, grupi stabala hrasta sladuna na ulasku u Slatinsku Banju, stablu crnog bora u Ježevici i Mijatovića hrastu u Čačku. Tih šest stabala su značajna jer se u nekim slučajevima radi o ostacima nekadašnjih šumskih kompleksa na području Čačka, a negde, kao što je u pitanju stablo starog bora u Ježevici, radi se o zaista starom stablu koje je davno zasađeno i koje ima svoje vrednosti zbog kojih ga treba štiti posebnim merama. To znači da je reprezentativno, da je dobrog zdravstvenog stanja i da ispunjava još neke kriterijume koji se uzimaju kada se procenjuju ovakva stabla.
Prema evidenciji Ekološkog društva „Dragačevo“, ima još stabala koja zaslužuju da budu pod zaštitom države ili obeležena kao ekološke tačke koje mogu biti dobar primer u ekološkoj edukaciji dece.
– Ne moraju sva stabla koje imamo u evidenciji biti pod posebnim merama i režimom zaštite, već mogu predstavljati ekološke tačke i služiti kao primer za obrazovanje i edukaciju dece i mladih i uopšte za stručnu i naučnu javnost. Nažalost, mnogo takvih stabala je nestalo, što zbog starosti ili vremenskih nepogoda, što zbog odluke vlasnika da ih poseku, tako da ih je sve manje i često smo u prilici da štitimo pojedinačna stabla, a da nemamo očuvane šumske komplekse, priča Ivanović.
Mnoga stabla u čačanskim selima zaslužuju da budu pod zaštitom
Stabla koja nisu obuhvaćena zaštitom države, a zbog svojih vrednosti zaslužuju da im se posveti više pažnje, nalaze se u mnogim čačanskim selima kaže Ivanović i dodaje da bi briga o tim stablima imala višestruku korist, kao što je upotpunjavanje turističke ponude grada Čačka.
– Takva stabla se nalaze, recimo, u Mrčajevcima, Trnavi i drugim selima i svakako će neka od njih zaslužiti poseban režim i zaštitu kroz izradu elaborata i proglašenje za spomenike prirode. Čak i ona koja ne budu zaštićena posebnim odlukama, zaslužuju posebnu pažnju jer to može biti višestruko korisno, kako u obrazovne svrhe, tako i u cilju upotpunjavanja turističke ponude Čačka. Priroda i sama prirodna dobra, a posebno ako su zaštićena ili se razlikuju od onoga što svakodnevno možemo videti, uvek zaslužuju posebnu pažnju turista, istraživača, tako da to može imati višestruk značaj za lokalnu zajednicu i može se uključiti u turističko vrednovanje i turističku ponudu jedne destinacije kakav je grad Čačak.
– Država ima obavezu da najmanje deset procenata svoje teritorije stavi pod poseban režim zaštite, da sačuva sve autentične, izvorne vrednosti prirode, naročito od uticaja čoveka bez obzira da li su to prostorne celine, ili izvori mineralnih voda, biljni, životinjski svet ili je zajednica svega toga, kao što imamo priliku da vidimo u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kaže Ivanović.
I Jelicu treba zaštititi po modelu Ovčarsko-kablarske klisure
– Zaštićeno područje Ovčarsko-kablarske klisure se prostire na površini od 2.250 hektara, od kojih se 1.700 nalazi na području grada Čačka, a 550 na području opštine Lučani. U toku su određene aktivnosti na proširenju mera i granica ovog zaštićenog prirodnog dobra, a po istom modelu bi trebalo uraditi zaštitu planine Jelice koja je i za Dragačevo i za Čačak vrlo značajna. Naročito jer će njena vrednost imati sve veći značaj nastavkom višegodišnjeg istraživanja spomenika kulture Gradina na Jelici. Mi se nadamo da će to biti budući arheološki park jer je to izuzetno arheološko nalazište na kome se nalazi pet crkava. Na tom lokalitetu iz VI veka, koji je izuzetno značajan, nalazi se jedno kompletno gradsko utvrđenje. To je jedna veća površina koju bi svakako trebalo zaštiti, naročito sada kada još uvek nije ugrožena divljom gradnjom i svim drugim nekontrolisanim postupcima koji, nažalost, često urušavaju prirodne vrednosti.
Za sada je sve u fazi pregovora između grada Čačka i opštine Lučani, kaže naš sagovornik koji naglašava da svako zaštićeno prirodno dobro predstavlja magnet za istraživače, turiste i sve ljubitelje prirode što može u velikoj meri da pomogne promociji i razvoju čačanskog i dragačevskog kraja.
