[rstr_selector]
Foto iz arhive Narodnog muzeja: Anonim, Ulica kralja Milana (razglednica) pre 1903.

Stari Čačak u očima stranaca

U prošlosti Čačak je bila varoš koja je ostavljala prijatan utisak na putnike namernike kao i na one koji su po prirodi svog posla upućivani na službu u grad na Moravi.

Pisana dokumenta i životopisi dvojice stranaca, iz davne 1829. odnosno 1915. godine, svedoče da je Čačak imao solidne puteve, da su u njemu živele porodice u čijim se domovima pilo iz kristalnih čaša, služilo sa srebrnih poslužavnika i čitala strana štampa na koju su pojedini Čačani bili pretplaćeni.

Sećanje na Čačak kakav je nekada bio od zaborava je otrgao novinar i publicista Rodoljub Petrović, koji je u svojoj knjizi „Čačak u prošlosti“ pored brojnih zapisa o našem gradu ovekovečio i kazivanja dvojice stranaca, jednog špijuna i jednog oficira koji su se u to vreme obreli u gradu na Moravi.

Rodoljub Petrović nam priča o utisku koji su tadašnji Čačani ostavili na jednog Prusa i jednog Austrijanca.

Gradska elegancija i patrijarhalne porodice

– Proteklih vekova, mnogi stranci su proputovali kroz naš grad i kraj. Bili su to putopisci, trgovci, oficiri, pa i špijuni. Većina njih ostavljala je zapise i uglavnom je bila impresionirana onim kako je naš kraj izgledao i kakvi su bili njegovi žitelji. Jedan od njih bio je i poznati evropski, odnosno, austrijski pisac Roda Roda. To mu je bio pseudonim, a zvao se Šandor Fridrih Rozenfeld. Pisao je komedije, satirične romane, humoreske, anegdote, feljtone, a između ostalog prevodio je dela Branislava Nušića na nemački jezik. On se u Čačku zadesio kao austrijski oficir krajem 1915. godine i ostavio je zapis u kome kaže da je bio iznenađen, za ovdašnje prilike, neverovatno dobrim putem odnosno saobraćajnicom kojom je prolazio kroz ljupka, čista mala sela. On navodi da se uz rub doline nalazila i prekrasna planina srednje visine, očigledno je u pitanju naša Jelica. Pominje da je tu u blizini Ljubić gde je 1815. godine knez Miloš porazio mnogo jaču tursku vojsku. Kao pismen čovek, pisac i oficir, Roda Roda se pripremio za dolazak u Čačak gde je raspoređen, pa je pročitao zapis pruskog kapetana, barona Otoa Dubislava fon Pirha, koji je kroz naš grad prošao u poznu jesen 1829. godine, znači početkom 19. veka.

On je, pored ostalog, opisao kako su ga primili u jednoj čačanskoj kući: „U kući u kojoj smo stanovali, kod jednog od vodećih trgovaca, vladala je gradska elegancija koja je nadmašila sva moja očekivanja. Uostalom, kako sam ovde našao da je sve ljupko i prijatno, bilo je svuda tako, primali su nas sa srdačnošću, svako prema mogućnostima. Način nije bio manje patrijarhalan od onog na selu samo sa neuporedivom većim luksuzom. Domaćica je ušla sa srebrnim poslužavnikom na kome je stajala velika kristalna posuda sveže pijaće vode, a zatim slatko na kristalnim tacnama i rakija u malim čašama. Onda je sledila kafa. Naša soba je bila simpatično nameštena, sa zastakljenim prozorima, a osim toga tu se nalazila i peć čija nam je toplota godila“.

Sve se ovo događa 1829. godine, a u izveštaju ovog čoveka stoji i opis kuće jednog imućnijeg Čačanina. Oto Dubislav fon Pirh je ostavio zapis i o okolini Čačka, a posebno ga je zanimala Ovčarsko-kablarska klisura i ovo je jedan zanimljiv detalj u kome on kaže da je to manastirima najbogatiji predeo Srbije. On dodaje da je to predeo oko Ovčara i Kablara, bogat vinogradima i stadima ovaca. Kaže da otuda i nazivi Kablar, što znači bačvar i Ovčar, znači onaj koji gaji ovce. Time je Srbija oživotvorena jer imena mesta skoro uvek imaju živo značenje i jer su povezana sa mnoštvom legendi, sa puno smisla, priča Rodoljub Petrović.

Simpatična varošica u kojoj žive srdačni domaćini

– Na osnovu tadašnjih pisanih dokumenata kroz koje se upoznao pre dolaska u Čačak, Roda Roda kaže da posle 90 godina od zapisa Otoa Dubislava fon Pirha nema šta da doda ili oduzme i da je i tokom njegovog boravka u Čačku sve bilo tako, do tančina. Roda Roda je još i zapisao da je Čačak u njegovo vreme, 1915. godine, imao zaista krasan izgled, da je to bila simpatična varošica od oko šest hiljada stanovnika, glavno sresko mesto unutar Šumadije. Vrlo je interesantno da u periodu od 90 godina dva stranca, jedan Prus, a drugi Austrijanac, stiču veoma povoljnu sliku o našem gradu, o njegovom izgledu, okolini, meštanima koji srdačno primaju strance koje ugošćavaju na najbolji mogući način. Roda Roda, koji je došao kao okupator, čak navodi da je u pojedinim čačanskim kućama našao strane novine koje su redovno stizale Čačanima koji su bili njihovi pretplatnici. Eto, tako je naš grad izgledao početkom 19. i 20. veka, a kakav je danas, to mi najbolje znamo, zaključuje Rodoljub Petrović.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *