[rstr_selector]

Stiže 53. Disovo proleće!

„Ima pesnika kojima, kad ih jednom pročitamo, više se nikada ne vraćamo.Ima pesnika kojima priznajemo da su pesnici, ali ih i ne čitamo. Ima pesnika koji nas neprestano prate, poezijom, životom. I mi se baš njima vraćamo. Objašnjavamo taj fenomen. Brišemo vremenske granice. I baš kao da žive, ne gasi se vatra naših ubeđenja. Oni se mudro pretvaraju u naše savremenike“.

Ovo su proročke reči Branka V. Radičevića izrečene 13. aprila 1964. godine pred spomenikom pesniku Vladislavu Petkoviću Disu, na Prvom, Disovom proleću, na koje je imao apsolutno pravo i koje mu je zavičaj podario za „neveselo detinjstvo“ i što je „ u neorginalnu srpsku poeziju uneo ne samo novu notu, no doneo i jedno novo shvatanje, nov svet ideja, osećaja, osećanja“. Kao naše savremenike Branko je video Disa, Nastasijevića, Lazu Kostića…

„Nevoljni boem, tužni poeta, vindžija, neveseljak, samotar i mesečar“, vratio se najpre u zavičaj u bronzanom obličju akademika Sretena Stojanovića. U decembru 1958. godine zastao je pored zatvorskog zida, zagledan u nešto, u negde, i tu ostao. „Inadžija je Dis. Naoko povučen u sebe. Naoko nepotreban, suvišan i izgubljen. Odolevaće neveselom životu. Ali će se i nametnuti kao stil“, kazuje Branko V. Radičević. Ima mudrsoti, nečeg proročkog, u tom bronzanom oku, pogledu u ovaj, i – onaj svet. „Bio je bojetivitji nego što na prvi pogled izgleda,“ zaključuje zavičajni Branko o zavičajnom Disu. Pesnik nije pogrešio kao kritičar Skerlić nazvavši Disa boemom i dekadentom „koji dolazi iz donjih slojeva srpske književnosti“. Braća po stihu su se prepoznala, naslutila.

Pesnik utopljenih duša, „sa očima izvan svakog zla“ iz „nevinih daljina“ stiže svakog proleća.To traje, evo, 53. godine. Stiže u svoje „Proleće“ i svoju Biblioteku. Tačan je. Prošeta ulicama grada do gimnazije i Palilulskog sokaka, eto ga u Zablaću, u mesnoj crkvi, pred očevom mehanom…

Dolazi sada sa Vaskom Popom. Sreli su se davno i razumeli. Dokazali su se poezijom i životom. Za njih kažemo bez oklevanja i sumnje – pesnici su. I ne pomišljamo da ih branimo ili kudimo. Pesme govore umesto njih.

Dis i Popa „Daleko u nama!“ Dajemo na znanje da se u ponedeljak, 7. marta 2016. godine u 19 časova na srednjem holu Doma kulture u Čačku podiže zavesa sa ovogodišnjih Disovih pesničkih svečanosti!

Pre kalendarskog stiglo je 53. „Disovo proleće“ u Čačak.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *