[rstr_selector]

Uništavanjem prirode postajemo zemlja deponija, gavrana i vrana

Nekada su potrebe ljudi bile skromnije, a danas je delovanje čoveka na prirodu snažno i reklo bi se da na planeti nema mesta do kojih čovek nije došao i ostavio tragove za sobom. Danas su promene u prirodi sve uočljivije, a čovek sve više uzima od nje.

Vandalizam u parkovima prirode

Bogdan Šojić, doktor veterinarske medicine i stručni saradnik Zavoda za zaštitu prirode Srbije u oblasti lečenja ugroženih i retkih životinjskih vrsta, kaže da je odnos čoveka prema prirodi danas na zabrinjavajućem nivou.

– Slobodno se može reći da je naš odnos prema prirodi katastrofalan, jer svako ko iole obrati pažnju može da vidi da su nam reke praktično postale deponije, šume se seku nemilice i bez kontrole i na taj način se uništavaju staništa nekih vrsta. S obzirom na prirodu mog posla, imao sam priliku da posetim neke nacionalne parkove u Srbiji. Čak i u rezervatima prirode, kao što je Tara, nailazite na vandalizam. Uništene su stoletne šume, na vidikovcu sa koga se pruža najlepši pogled sa Tare na Drinu posečena su stabla, a nailazi se i na tragove logorskih vatri. U pitanju je jedan potpuni nemar, kaže dr Šojić.

On naglašava da je najveći problem to što se ne poštuju zakonske regulative i što oni koji uništavaju prirodu ostaju nekažnjeni.

Moravom pliva opasan otpad

Čačak ima svoj dragulj prirode, Ovčarsko–kablarsku klisuru koju je država zaštitila kao predeo izuzetnih odlika i prirodno dobro od izuzetnog značaja. Međutim, čak ni na tom području se ne vodi računa o prirodi, kaže dr Šojić.

– Ovčar Banja je dobila status predela izuzetnih odlika zbog toga što su na tom predelu uočene flora i fauna koje su retke u Srbiji. Ovaj prostor je zaštićen upravo da bi se na njemu zaštitio taj biljni i životinjski svet. Međutim, to je samo formalna zaštita.

Divlja gradnja u Ovčar Banji je intenzivirana, ali bez obzira na to što bi ona i mogla da se toleriše, na ovom prostoru se ne vodi računa o zaštiti prirode, upozorava dr Šojić.

– Morava je zagađena, količina vode u reci je smanjena a po vodi plivaju svakojake stvari. Ja sam čak imao priliku da pokažem jednoj televizijskoj ekipi akumulator od kamiona u vodi, a tu se mogu naći i flaše od ulja i leševi životinja. To je nedopustivo, neodgovorno i opasno, a postavlja se pitanje da li oni koji su plaćeni da o tome vode računa uopšte obavljaju svoj posao.

Populacija „agresivnih“ ptica u Čačku raste

Dr Šojić iznosi zabrinjavajuć podatak da se u Srbiji godišnje ubije od 120.000 do 170.000 ptica, od kojih su 273 vrste zaštićene zakonom kao retke i ugrožene vrste ptica, što za posledicu ima sve manji broj ptica grabljivica koje su prirodni „regulatori“ populacije drugih vrsta. Zato gradovi sve češće postaju staništa „agresivnih“ vrsta ptica – divljih golubova, vrana i gavrana, što je slučaj i u Čačku.

To je dodatni problem koji takođe niko ne rešava, a u Čačku već možemo da vidimo posledice. Pojedinci iz nekih udruženja smatraju da imaju pravo da ubijaju vrste koje se njima ne sviđaju i da samo njihovi ljubimci treba da žive, a da ptice koje su prirodni istrebljivači treba da nestanu. Tako imamo slučaj da su danas desetkovane ptice grabljivice koje su i najosetljivije jer su na vrhu lanca ishrane. U Čačku imamo enormnu populaciju divljih golubova za koje se zna da su vektori raznih zaraznih bolesti, imamo „eksploziju“ gavrana i vrana. Znamo kako izgleda park u proleće i leto na mestima gde se te ptice gnezde i gde ostavljaju svoj izmet.

Planinski predeli, navodi dr Šojić, danas su prenaseljeni gavranovima koji uništavaju sve druge ptice i njihova legla, pa čak i pojedine sisare i njihove mladunce, a posledicu istrebljivanja prirodnih „regulatora“ u lancu ishrane osećaju i poljoprivrednici.

– Poljoprivrednici koji imaju plantaže voća žale se na navalu jata čvoraka koji za pola sata unište praktično cele parcele na kojima se gaji određena kultura. To je veliki problem i zato se moraju zaštiti ptice koje su prirodni „regulatori“ drugih vrsta.

Sve životinjske vrste su ugrožene

Devastrirali smo šume, zagadili reke i zemlju, jednom rečju postali smo predatori biosfere, kaže dr Šojić i dodaje da su sve životinje danas ugrožene.

– Imali smo slučaj da je na Pejičinoj krivini ubijen ris, da je u Caganjama ubijena vidra. Jednostavno, sve životinje u prirodi su ugrožene – bilo ubijanjem, bilo trovanjem ili uništavanjem njihovih prirodnih staništa. Ako ovako nastavimo, postaćemo zemlja deponija, gavrana i vrana. Izgubićemo sve korisne ptice koje su „regulatori“ u lancu ishrane a samo sporadično ćemo moći da vidimo neku retku vrstu životinje koja je uspela da preživi.

Neophodna kontrola crnog tržišta otrovnih supstanci

Učestala upotreba raznih otrovnih supstanci u poljoprivredi je posebno zabrinjavajuća, upozorava dr Šojić.

– U Vojvodini je zabeležen slučaj trovanja ždralova zato što je neko tretirao parcele otrovima za zaštitu od insekata i glodara, odnosno sredstvima „furadan“ i „kreozan“ čija upotreba je zabranjena. Otrovano je celo jato ždralova koji su retke vrste. Tako nešto se ne sme dešavati i država mora da preduzme rigorozne mere u kontroli prometa otrovnih supstanci na crnom tržištu, pogotovo sredstava kao što su „furadan“ i „kreozan“.

Udruženja za zaštitu ptica ulivaju optimizam

Zahvaljujući udruženjima koja brinu o ugroženim životinjskim vrstama, utiče se na svest ljudi da shvate koliko je važno da čuvaju prirodu i ugrožene ptice i životinje kako bi se stanje u Srbiji popravilo. Međutim, bez pomoći države i mehanizama za prevenciju, kontrolu i kažnjavanje, to neće biti moguće, kaže dr Šojić.

– Pozitivno je to što po gradovima Srbije ima sve više društva za zaštitu ptica i retkih životinja. Čačak ima Udruženje za zaštitu sova koje je napravilo veliki pomak. Često ljudi dolaze i donose ptice koje pronalaze povređene. Uglavnom se radi o sovama, a imamo i supove sa Uvca. Populacija pojedinih vrsta je počela lagano da se podiže što je dobro, kaže dr Šojić i iznosi ohrabrujuću činjenicu da mladi ljudi sve više uviđaju značaj flore i faune koju treba da zaštite za buduća pokoljenja.

Međutim, on upozorava da je krajnje vreme da oni kojima je dato da vode računa o prirodi, počnu da rade svoj posao.

– Država je ta koja mora da reaguje, najpre rigoroznim kaznama i kontrolama. A mi treba da shvatimo da priroda nije data čoveku samo radi eksploatisanja, već da su zaštita flore i faune i njihov opstanak važni zbog opšteg opstanka svih, kaže dr Šojić.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *