Претрага
[rstr_selector]

Zimnica kao izvor dodatanih prihoda

Ovih dana mogu se videti mnoge čačanske domaćice kako se sa punim torbama voća i povrća vraćaju sa Zelene pijace. Većina svežih tih plodova u veštim rukama ovih žena završiće u zimnici.

Slatko od smokvi, belog grožđa i lubendinja koje smo nalazili u ostavama naših baka još retko koja domaćica ume da pripremi. Čačanka Gordana Radojević, grafički inženjer u penziji jedna je od njih. Ona ne samo što priprema izvrsnu zimnicu po receptima svoje bake i majke, već od tog posla ima i dodatan prihod u kućnom budžetu. Oni koji su probali njen ajvar kažu da 500 dinara koliko naplaćuje teglu nije mnogo za ukus i kvalitet koji ima.

Pripremom zimnice za novac ova žena počela je da se bavi pre mnogo godina u vreme dok je kao samohrani roditelj obezbeđivala egzistenciju za sina i sebe.

– Bilo je to u vreme kada su mnoge moje kolege napuštale fabriku i otvarale privatne štamparije, zbog svog statusa nisam smela da se usudim na taj korak, a trebalo je od nečega preživeti to teško vreme – priča Gordana Rajičić.

Kaže da je zimnicu najpre počela da priprema za svoje poznanike po simboličnoj ceni, da bi ubrzo došla u situaciju da nije mogla da postigne da napravi sve ono što su joj poručivali.

– Veoma brzo se raščulo da domaća zimnica ne mora da se kupuje u prodavnicama. Posla je bilo toliko da su se u taj mini-porodični biznis uključili i moj sin koji je tada bio gimnazijalac i moja majka. zarada koju smo ostvarivali bila je i više nego dobra – ne krije ova žena koja se i danas bavi ovim poslom, ali u manjoj meri. Ona tvrdi da i danas svako ko želi da radi i zaradi, neće pogrešiti ako krene njenim stopama. Tržište je veliko, a roba visokog kvaliteta uvek je nalazila put do kupaca.

Osim neizbežnog ajvara, bilo od pečene ili barene paprike ova vredna žena priprema apsolutno svu ostalu zimnicu. Njeni kupci su najčešće zaposle žene, koje znaju šta je dobro, ali nemaju vremena da se time bave.

– Danas pripremam kompletnu zimnicu za određen broj porodica, i žao mi je što sam mnoge morala da odbijem jer sama to teško da bih mogla da postignem. Pripremam ajvar, turšiju, boemsku salatu, ljutić, barenu papriku, mleveni paradajz…on je naročito interesantan jer u njega umesto konzervansa stavljam struk bosiljka, za koga se zna da sprečava vrenje. Inače, ne koristim konzervans, vinobran, esenciju ni druge supstance za konzerviranje. Sve je po receptima iz vremena kada toga nije bilo.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *