[rstr_selector]

AGROSAVETNIK, 16. decembar 2018.

Kraljevačko selo Tavnik je mesto sa najvećim brojem stabala dunje u Srbiji i Evropi. Susedna sela koja pripadaju Čačku, Bresnica i Bečanj, takođe imaju veliki broj stabala ovog voća koje je po mišljenju poljoprivrednih stručnjaka nepravedno zapostavljeno. Dragutin Jeftović, agronom iz Tavnika, nema mnogo zasada dunje, ali kaže da je veliki ljubitelj ovog voća, zbog čega je prethodnih godina dosta radio na tome da se dunji vrati mesto na tržištu koje zaslužuje, a koje je vremenom nepravedno izgubila zbog čega danas vrlo male količine završe na prodajnim tezgama, jer plodovi uglavnom odlaze u preradu. Prema njegovim rečima, do 90-tih godina tavničke dunje su bile veoma zastupljene na pijacama u Beogradu i Novom Sadu, ali smenom generacija poljoprivrednika bivalo ih je sve manje u prodaji i gotovo da do pre desetak godina više niko nije znao za dunje iz Tavnika i okolnih sela.

– Pre nekih desetak godina za tavničku dunju niko nije znao. Prvi put se pojavila 2007. godine, kada smo počeli mnogo ozbiljnije da ulazimo u te projekte prodaje dunja. Tada smo uspeli putem medija da dođemo do velikih kompanija kao što su „Prijedorčanka“, „Takovo“ i još niz kompanija koje se bave proizvodnjom voćnih rakija. O dunji treba reći da ima 70 korisnih sastojaka u jednom plodu. Od nje se faktički ništa ne baca, čak se i semenka koristi u farmaceutskoj industriji.

Jeftović kaže da bi udruženje voćara ili zemljoradnička zadruga bile od velikog značaja kako za Tavnik, tako i za Bresnicu, Bečanj i Lađevce. On je istakao da su nekadašnje zemljoradničke zadruge iz Bresice i Lađevaca najvećim delom doprinele da se dunja toliko gaji na tim područjima koja su kasnije postala poznata po proizvodnji ovog voća.

– Pored Tavnika, dunje ima na području Gornje Bresnice, delu Bečnja i Lađevaca, oni se isto bave proizvodnjom dunje. Zemljoradničke zadruge su nekada davno uspele da pokrenu proizvodnju i u tim mestima. Međutim, propust jeste što za 12 godina mi nismo uspeli da osnujemo udruženja i zadruge. Takođe, malo toga je urađeno po pitanju marketinga, jednostavno nismo uspeli da dunju prodajemo kako treba i to nam se dogodilo i ove godine. Cena na turske ili brazilske dunje kraljevačkoj pijaci je 150 dinara, ona je lepo upakovana, lepo složena. Tavnička dunja se prvo išiba, odnosno grane se omlate motkama i onda se prodaje po ceni od 20 do 25 dinara.

Poljoprivredne zadruge u Srbiji su od kraja 90-ih godina u stalnoj degradaciji što je dovelo do mnogih problema, a poljoprivrednici danas smatraju da mogu sami da opstanu na tržištu što je velika zabluda, kaže Jeftović. Udruživanje poljoprivrednika i zajednički nastup na tržištu na kome danas vladaju surovi zakoni ponude i potražnje, umnogome bi doprinelo razvoju dunjarstva kaže naš sagovornik.

– Postojale su zemljoradničke zadruge do devedesetih godina, nakon toga više nije dolazilo do njihovih formiranja, poljoprivrednici se nisu udružili kako bi napravili organizaciju koja će ih okupiti oko svega. A bilo bi mnogo bolje da zajednički nastupamo na jednom tržištu. Ne shvatamo da na tom tržištu vladaju nemilosrdni zakoni, ponuda i tražnja. Ako se od osamdesetih do devedesetih godina 80 odsto proizvedene dunje prodavalo u Beogradu, nemoguće je da je ta potražnja sada pala. Ali jednostavno, ako nečega nema na tezgi, vi to ne možete ni kupiti. Ako ne vidite dunju u prodavnicama i mega marketima, vi je nećete kupiti. I tu prazninu tržišta koriste strani dobavljači.

Plantaže dunja u Tavniku, Bresnici, Bečnju i Lađevcima prostiru se na oko 500 hektara, kaže Jeftović i dodaje da sve više privatnih preduzeća počinje da ulaže u proizvodnju dunje. Ovogodišnji rod na ovom području je bio oko 4.000 tona, a najveći deo je završio u Vojvodini i Bosni i Hercegovini.

– Što se tiče površina, smatra se da dunje ima na površini od preko 500 hektara, s tim da je ranije ta površina bila najčešće od 10 do 50 ari, uvek su postojali neki delovi njiva koji se nisu mogli obrađivati i korišćeni su za proizvodnju dunje. Sada počinje ozbiljno da se gaji dunja, počinju da se pojavljuju i privatna preduzeća koja ulažu u proizvodnju. Smatra se da je ove godine bilo oko tri do četiri tone dunje na području Tavnika. Deo te proizvodnje je otišao za Bosnu, deo za Vojvodinu, a jedan deo je otkupio „Nektar“ po dobroj ceni. Ove godine je dunja rodila odlično i cena je bila niža, prošle godine je koštala 40 dinara, a ove je pala na 20 dinara, ali jednostavno je to zakon ponude i potražnje.

Jeftović smatra da se u budućnosti mora više proizvoditi merkantilna dunja koja bi mogla da bude u prodaji od novembra do maja meseca.
– Potreba za većim zasadima dunje postoji. Ali se mora raditi na proizvodnji dunje za merkantilnu upotrebu. Dakle, ne za preradu, ne kao industrijsku voćku, već je moramo ubaciti kao merkantilnu voćku koja se na ovom prostoru može jesti šest ili sedam meseci, znači do maja meseca. U tome vidim šansu.

Ove godine, za razliku od prethodnih, dunje su znatno ranije stigle za berbu, pa je i otkup ranije završen. Jeftović kaže da iako je bila niska otkupna cena, voćari iz Tavnika, Bresnice, Bečnja i Lađevaca mogu biti zadovoljni ovogodišnjom zaradom, jer je dunja voće koje nije zahtevno za gajenje pa su samim tim manja ulaganja nego, recimo, u proizvodnji maline, jabuke ili šljive.

 – Što se tiče otkupa dunje, sve je bilo gotovo oko 5. oktobra, s obzirom na to da je ove godine vegetacija bila malo ranije. U vreme kada je prošle godine počela berba, ove godine se završila. Bez obzira na sve ovo što ja kažem da je loša cena, ne treba biti nezadovoljan sa cenom od 20 do 30 dinara. Znamo kako su prošli proizvođači jabuke. Dunja je voćna vrsta koja ne traži neko ogromno održavanje kao što traže jabuke. Broj intervencija, broj prskanja i broj obrade površinske zemlje je manji, ima vrlo malo radova oko dunje. Svi poljoprivrednici treba da budu zadovoljni sa ovom cenom. Prvih dana je otkupna cena bila 30, 35 dinara da bi kasnije ta cena pala na 20 do 25 dinara. Znači nije bilo problema što se tiče otkupa i celokupna količina je otkupljena. Poljoprivredni proizvođači nisu imali probleme kao što ih sada imaju proizvođači jabuke.

Dunja je u ekspanziji na području Tavnika i Bresnice gde je u proteklih pet godina proizvodnja povećana na još oko 40 hektara novih zasada. Najveći broj sadnica stiže iz čačanskog Instituta za voćarstvo, kaže Jeftović.

– Što se tiče Tavnika, mi imamo konstantno širenje sadnica. Voćari najčešće kupuju taj sadni materijal iz čačanskog Instituta, kupuju sve sadnice, celokupna se proizvodnja otkupi, a posle toga se deo kupuje sa područja proizvođača rasadničara iz Trstenika i Kruševca.

Dunja se uglavnom prerađuje u sokove, džemove ili kompote, a rakija dobijena od dunje je izuzetno cenjeno piće. U Tavniku za sada postoje dva registrovana proizvođača dunjevače.

– Što se tiče proizvodnje rakije od dunje, ovde treba razlikovati legalnu i nelegalnu proizvodnju.
Legalna proizvodnja je ona koja ispunjava sve zakonske uslove. Za sada imamo dva privatna subjekta koji su registrovani za proizvodnju rakije od dunje na ovom području, tako da se pojavila rakija „Tavničanka dunjevača“ sa ekskluzivnim pakovanjem. To je dobar primer kako treba raditi. Ne reklamiram ovu firmu, ali jednostavno želim da kažem da oni postižu i ekstra cene, i pakovanje, izuzetnu flašu, dakle, vođeno je računa o svemu. Mislim da se cena kreće oko 10 evra za 0,7 litara.

Na području između Mrčajevaca i Kraljeva, koje je poznato i po stočarstvu, u budućnosti treba raditi na povećanju voćarskih površina, kaže Jeftović koji se nada da će dunja sa ovih prostora jednog dana završiti na svetskom tržištu. Međutim, poljoprivrednici bi trebalo da imaju veću podršku kako od lokalnih samouprava Čačka i Kraljeva, tako i od države.

– Područje između Mrčajevaca i Kraljeva treba gledati u budućnosti kao jedno od značajnih voćarskih proizvođača jabuke, dunje i drugih voćnih vrsta. Mislim da bi trebalo da deo svojih kapaciteta poljoprivredni proizvođači nadalje ulažu u voćarstvo na ovom području, jer prihodi su mnogo veći ako se dobijaju od voćarstva za razliku od prihoda u stočarstvu gde imate nestabilnost u cenama svinja ili cenama mleka. Država, Kraljevo i Čačak treba da računaju na ovo područje kao na respektabilne proizvođače voća, odnosno dunje. U budućnosti se očekuje izgradnja autoputa i aerodroma, tako da se nadamo da kada sve ovo dođe za 10 do 15 godina, dunja sa našeg područja će se nalaziti na tržištima Amerike, Rusije i drugih država.

 Dragutin Jeftović kaže da za uzgoj dunje treba birati površine na nadmorskoj visini iznad 250 metara. Po njegovim rečima, obronci Kotlenika, Ostrice i Vujna imaju pogodnu strukturu zemljišta za gajenje ovog voća.

– Imate dunju pored Ibarske magistrale, ali imate je i u gornjim delovima, na padinama Kotlenika. Tu je izuzetno povoljna struktura zemljišta za uzgoj dunje. Jednostavno, treba ići na nadmorske visine iznad 250 metara pa naviše. Mislim da ova nadmorska visina ispod 250 metara na ovim područjima nije pogodna za uzgoj dunje, jer videli smo prošle godine da se mnogo veći broj bolesti pojavljuje na ovim zasadima i pogotovo imamo ta oštećenja od kasnih mrazeva.
Znači, što više na obroncima Kotlenika, Vujna, Ostrice, ovih naših planina, to je taj deo koji treba koristiti za uzgoj dunje.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Сродне вести

Агро инфо | Агросаветник | Вести | Одабране вести

Због прогнозираних јутарњих мразева воћарима се саветује примена мера заштите

21.03.2024
Агро инфо | Агросаветник | Вести | Одабране вести

Воће цвета кад му време није

28.02.2024
Агро инфо | Агросаветник | Вести | Одабране вести

Рок за подношење захтева за подстицаје у биљној производњи продужен

26.02.2024