Претрага
[rstr_selector]

Disova kuća propada, rešenje spora oko vlasništva se ne nazire

Rodna kuća Vladislava Petkovića Disa u Zablaću već godinama se nalazi u veoma lošem stanju, a rešenje da se propadanje ovog objekta zaustavi još uvek nije na vidiku. Danica Otašević, nekadašnja direktorka čačanske biblioteke, već oko deset godina je angažovana na pronalaženju rešenja da Zablaće dobije spomen obeležje koje zaslužuje.

Agonija duga 30 godina

Ona kaže da skoro tri decenije traje spor oko jedne četvrtine kuće koja je u vlasništvu velikog broja naslednika. Prema njenim rečima, najveći problem je to što Grad nema svog predstavnika koji bi okupio naslednike i predložio im određenu cenu po kojoj bi otkupili kuću.

– Postoji više od 30 naslednika koji se spore oko četvrtine kuće, a svako od njih ima mali udeo u tome, od 3 do 5 kvadrata, zbog čega i nisu zainteresovani da se oko toga posebno angažuju. To je ono što zadržava rešenje ovog problema i eventualni otkup dela kuće koja bi bila pretvorena u kulturni objekat kojim bi se Zablaće ponosilo. Brojni Disovi naslednici koji žive na teritoriji Čačka i Kraljeva su živi, zna se gde stanuju, ali Grad nema svog predstavnika koji bi ih okupio i ponudio određenu cenu za otkup kuće. Mislim da među njima ima zainteresovanih da dobiju novčani deo svog nasledstva, kaže Danica Otašević.

Neophodni ozbiljniji pregovori sa naslednicima

Ona ističe da postoje brojne činjenice koje ukazuju da Dis zaista pripada Zablaću i smatra da bi lokalna zajednica trebalo da se organizuje i da ga vrati na mesto gde pripada. Takođe, naša sagovornica kaže da ova kuća nakon renoviranja neće služiti samo kao spomen Disu, već se u njoj multimedijalno može prikazati jedna čitava epoha Prvog svetskog rata i početka 20. veka.

– Postoji knjiga rođenih koja je materijalni dokaz da je Dis rođen u Zablaću, a takođe postoji i sačuvana arhiva ove opštine gde se tačno zna da je Disov otac Dimitrije Petković tu živeo, da je 1861. godine kupio taj objekat, a 1875. godine postao poreski obveznik. Takođe, postoje podaci da je dao najveći zajam za vreme Javorskog rata 1876. godine, kao i da je dao 12 cesarskih dukata za obnovu škole u Zablaću. Svi znamo da Disova slava ne prolazi, već raste, i zato smo dužni da učinimo napore da se privatni interes koji je razasut objedini i pretvori u društveni. Ne smemo okretati glavu od tog objekta koji već godinama propada, već moramo ozbiljnije krenuti u pregovore sa naslednicima, zaključuje Danica Otašević.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *