[rstr_selector]
Foto: Dalibor Anđelković

Istraživanje srednjovekovnog studeničkog vodovoda donelo nova saznanja

Arheolozi kraljevačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture počeli su 2018. godine arheološka istraživanja srednjovekovnog vodovoda manastira Studenica. Arheolog Vojkan Milutinović, rukovodilac arheoloških istraživanja, kaže da su dosadašnji rezultati  pokazali da je srednjevekovni vodovod bio znatno duži nego što je to do sada bilo poznato.
– Zavod je u okviru svojih redovnih delatnosti ustanovio terenskom prospekcijom da se manastirski vodovod, za koji se pretpostavljalo da se prostire u dužini od oko 800 metara od manastira do potesa Poljane i nastavlja u pravcu sela Dolac, zaseoka Bačkulje, zapravo proteže u dužini od oko 3,8 kilometara, što je dosta iznenađujući podatak od onoga što smo znali iz postojeće referentne literature. Tokom obilazaka terena  izmerena je njegova dužina od tih 3,8 kilometara, ali se nije moglo pouzdano ustanoviti gde se u selu Dolac nalazi početna kaptaža i na osnovu površinskih pokazatelja nije bila jasna ta poslednja partija vodovoda u dužini od nekih 200 metara trase ispred samog manastirskog kompleksa. Pošto je reč o jednom izuzetnom tehnološkom spomeniku koji ima veliki značaj za kulturu i istoriju Srbije, koji prevazilazi čak i nacionalne okrive i nikada do sada nije sistematski istraživan, Zavod za zaštitu spomenika kulture je kod Ministarstva kulture  konkurisao sa projektom „Arheološke prospekcije“ koji bi se radio uz pomoć novih tehnologija. U pitanju je lider tehnologija, metoda detekcije iz vazduha kojom je moguće detektovati promene na samoj površini terena i dobiti podatke kako o samoj konfiguraciji terena, prirodnoj konfiguraciji i vegetaciji, tako i o objektima koji su posledica ljudskih aktivnosti u daljoj ili bližoj prošlosti. Taj projekat je podržan finansijski od strane Ministarstva kulture, tako da su snimanja vodovoda obavljena u zimskom periodu tokom 2019. godine i dobijena je sva potrebna tehnička dokumentacija za dalje proučavanje ovog spomenika i za sastavljanje predloga odluke kako bi se ovaj spomenik proglasio nepokretnim kulturnim dobrom.

S obzirom na to da je deo istraživanja morao da se radi iz vazduha, Vojkan Milutinović je objasnio na koji način je to urađeno.
– Metoda daljinske detekcije koristi svetlost u formi laserskih zraka ili pulseva za merenje rastojanja do površine. To je jedna kamera koja se montira na letilicu, helikopter ili avion i koja velikim brojem tih laserskih pulseva meri rastojanje do površine tla i snima površinu tla. Tu je u pitanju veliki broj tačaka, po nekoliko desetina tačaka na kvadratnom centimetru površine i kada se sve te informacije softverski obrade, dobija se digitalni model terena sa mogućnošću da se sa njega ukloni vegetacija ili recimo recentni objekti iz skorije prošlosti, a da se vide sve antropogene intervencije, znači  ono što je ljudska ruka izmenila tokom vremena. Ta metoda je izuzetno povoljna za otkrivanje hidrotehničkih postrojenja, vodovoda ili fortifikacija. Uspeli smo pomoću te metode da rekonstruišemo trasu vodovoda. Međutim, postoje neki delovi koji su usled kasnih intervencija, recimo probijanjem puteva, otvaranjem kamenoloma i sličnih ljudskih intervencija devastirani pa će morati na tim partijama, koje su dužine recimo 100 ili 50 metara, klasičnom metodom arheoloških iskopavanja da se utvrdi tačna trasa vodovoda. Ali jedan veliki deo posla je urađen i sada može sa mnogo manje sredstava da se ustanovi tačna pozicija vodovoda kako bi se te parcele zaštitile zakonom.

U vreme kada je građen, studenički vodovod je bio veoma zahtevan hidrotehnički poduhvat 

– U pitanju je vrlo interesantno tehnološko svedočanstvo iz srednjeg veka koje je jedinstveno, ne samo na prostoru Srbije već i na prostoru jugoistočne Evrope pa i šire, iz razloga što je recimo, poređenja radi, Dubrovnik dobio vodovod tek u 15. veku i o tom vodovodu postoji obimna istorijska dokumentacija. Nažalost, mi o studeničkom vodovodu nemamo precizan podatak kada je on tačno izgrađen, ali se to sigurno dogodilo u srednjem veku, budući da je vodovod građen od studeničkog mermera, materijala koji je u tom kraju dostupan u izobilju i u pitanju su kameni segmenti, takozvani korabi. To je bio jedan izuzetno zahtevan hidrotehnički poduhvat za to vreme i ne možemo precizno da kažemo da li je vodovod izgrađen u 12. ili 13. veku, znači u vreme izgradnje manastira ili nešto kasnije, ali najverovatnije da su u pitanju ta dva veka, budući da su se u 14. veku gradili keramički vodovodi u Srbiji  koje je bilo daleko jednostavnije izgraditi nego ovaj koji je građen od kamenih segmenata. Planira se još jedna faza istraživanja gde će se klasičnom metodom arheoloških istraživanja,na tim deonicama gde se vodovod jasno ne vidi, izvršiti arheološka iskopavanja i potvrditi njegova tačna pozicija. Druga faza istraživanja je planirana za 2021. godinu ukoliko Ministarstvo kulture  podrži drugu fazu projekta na konkrusu.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *