Претрага
[rstr_selector]

Pisma čitalaca: Dokle više?

Ovih dana aktuelni su decembarski računi za struju uvećani od 50 do 150%. Premijer se naljutio, direktor EPS-a zabrinuo, a građani su i jedno i drugo, i ljuti i zabrinuti, ali ih niko ne pita, pa ne mogu ni da se izjasne. Njima EPS, prema sopstvenom priznanju, svakog meseca uz obračun potrošnje na račun dopiše i angažovanu snagu, PDV, akcize, TV taksu, a da se niko zbog toga niti naljuti niti zabrine. Građani se bore sa bojama na računu i brojilu, ali nemaju kome da se žale. Štaviše, nisu izgleda ni objašnjenja zaslužili. Bilo kakva. Javnost nema pravo na pitanja. Do onih silnih direktora u EPS-u ne može se doći čak ni posredstvom PR službe čija je obučenost dostojna CIA-e. Nisu samo poslednji decembraski računi problem. Dešavalo se to i ranije. Znalo se i ranije da je EPS, kako to oni kažu, „ u okviru javne nabavke sklopio okvirni sporazum za usluge očitavanja brojila sa grupom ponuđača čiji je nosilac „Sequester employment“ iz Beograda“. Ali se i dalje ne zna zašto baš sa njima? Naravno, ako se obratite PR službi (drugačije odgovor nećete ni dobiti) otpisaće vam da je sve urađeno u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, bla-bla, mi smo se papirološki pokrili, ne možete nam ništa. Toliko su hrabri da kažu da građane angažovanje te agencije ne košta ništa, da je to „trošak EPS grupe“. Pa, dobro, ljudi, čija je babovina ta EPS grupa? Kad biste zaista počeli da iz svog džepa plaćate te čitače brojila drugačije biste se ponašali. Ne bi vam palo na pamet da date 40 dinara nekom za pet pročitanih i zapisanih cifara, ej, 40 dinara zato što pogledaš u nešto. A kažu da smo zemlja jeftine radne snage. Možda i jesmo, ali samo dok nas partija ne udomi. E tad nam ni onaj Svevišnji ne treba, tad mi postajemo Svevideći pa i stanje na brojilima možemo da pročitamo ne gledajući u njih. Ako ste do sada razmišljali kako potrošiste toliku struju, sad se pripremite da na šalteru za reklamacije objasnite da niste. Ako vas ne budu shvatili ozbiljno, pišite premijeru jer, eto, da se onih 100 građana nije baš Njemu žalilo, ni Grčić Milenko se ne bi zabrinuo, niti bi iko priznao da sa računima nešto nije u redu. Razmišljam nešto da nađem još 99 sugrađana i da se predsedniku Vlade požalim na „Autoprevoz“, „Gradac“, malu platu, velike račune, razmaženo dete, stari auto, radoznalu komšinicu… Ako nama premijer treba da rešava probleme sa računima za struju, onda slobodno možemo da se prepustimo slučaju. Pa, dokle stignemo.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *