[rstr_selector]

Stevan Tontić dobitnik ovogodišnje Disove nagrade

Stevan Tontić je rođen 30. decembra 1946. godine u Grdanovcima kod Sanskog Mosta. Završio je studije filozofije sa sociologijom u Sarajevu. Najpre radi u Redakciji za kulturu Televizije Sarajevo, a potom postaje urednik za književnost u izdavačkoj kući „Svjetlostˮ u kojoj osamdesetih godina uređuje časopis „Životˮ. Iz ratom zahvaćenog Sarajeva odlazi za Nemačku, gde u egzilu ostaje od 1993. do 2001. godine. Nakon povratka u Sarajevo, živi kao profesionalni književnik. Od 2014. godine živi i radi u Novom Sadu.

Žiri koji je ove godine radio u sastavu Saša Radojčić, Marko Avramović i Mihajlo Pantić je posebno istakao Tontićevo neodustajanje i pohvalu životu izraženu stihom, bezrezervno smatrajući da je njegov opus dostojan nagrade Disovog imena.

Tontić je pesnik, prozaista, esejista, antologičar i prevodilac. Objavio je pesničke zbirke: „Nauka o duši i druge vesele pričeˮ, „Naše gore vukˮ, „Tajna prepiskaˮ, „Hulim i posvećujemˮ, „Crna je mati nedjeljaˮ, „Pragˮ, „Ringˮ, „Sarajevski rukopisˮ, „Moj psalamˮ, „Blagoslov izgnanstvaˮ,„Sveto i prokletoˮ, „Svakodnevni smak svijetaˮ, „Hristova ludaˮ. Objavljeno je više izbora Tontićeve poezije, od kojih su najnoviji: „Anđeo mi banu kroz rešetkeˮ, „Svakodnevni smak svijeta, „Bezumni plamenˮ. Njegova poezija je prevođena na brojne strane jezike i zastupljena u značajnim antologijama srpskog pesništva. Autor je romana „Tvoje srce, zekoˮ, putopisa „Ta mjestaˮ, kao i više knjiga eseja.

Sastavio je antologije „Novije pjesništvo Bosne i Hercegovineˮ i „Moderno srpsko pjesništvo – velika knjiga moderne srpske poezije od Kostića i Ilića do danasˮ.
Stevan Tontić prevodi sa nemačkog jezika. Za prevod poezije Petera Huhela 2016. godine dobio je Nagradu „Miloš N. Đurićˮ, a na nemački jezik je, zajedno sa V. Kalinkeom, preveo „Liriku Itakeˮ Miloša Crnjanskog.

Dobitnik je Savezne nagrade „Mladostˮ za najbolju prvu knjigu, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Šantićeve, Zmajeve, Rakićeve i Kočićeve nagrade, Nagrade grada Hajdelberga „Književnost u egziluˮ, Žičke hrisovulje, Nagrade „Brankovog kolaˮ, Nagrade „Kočićevo peroˮ, Antićeve nagrade, Velike bazjaške povelje, kao i književnih priznanja „Dušan Vasiljevˮ, „Ljubomir Nenadovićˮ, „Rajner Kunceˮ i drugih uglednih domaćih i međunarodnih književnih priznanja.

Član je Srpskog književnog društva, Srpskog i Nemačkog PEN centra.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *