[rstr_selector]
Foto: Gradska biblioteka "Vladislav Petković Dis"

Započeto formiranje Legata Branka V. Radičevića

Formiranje Legata Branka V. Radičevića u Gradskoj biblioteci „Vladislav Petković Disˮ u Čačku, započeto je potpisivanjem ugovora sa poklonodavcima, pesnikovim sinovima Radomirom i Rastkom Radičevićem i unukom Brankom Tepavcem. Naslednici Branka V. Radičevića i čačanski bibliotekari su zajednički nastojali da se lična biblioteka, predmeti, rukopisi i umetnička dela iz pesnikovog porodičnog stana u Beogradu trajno presele u zgradu biblioteke u Čačku, u cilju trajnog očuvanja, zaštite i dostupnosti, kao i daljeg proučavanja njegovog svestranog i obimnog stvaralaštva.
Nakon prijema i smeštanja 3.000 knjiga, slika, rukopisa, fotografija i nameštaja u adekvatan prostor, uslediće fizička i kataloška obrada, kao i zaštita primljene građe, čime će se steći uslovi za temeljno istraživanje i sagledavanje stvaralaštva Branka V. Radičevića.

Svojim životom, književnim opusom renesansnog duha i antejske snage, kao i čitavim svojim kulturnim pregalaštvom, Branko V. Radičević, koji je rođen u Čačku 14. maja 1925. godine, a preminuo u Beogradu, 11. januar 2001., snažno je obeležio drugu polovinu 20. veka kao pesnik, prozni pisac, esejista, stvaralac za decu, antologičar, novinar, izvrstan poznavalac srpskog jezika, narodnog života i običaja, kulturni i sportski radnik. Čitavim svojim delom, za koje je nagrađen uglednim priznanjima, svedočio je da se po inspiraciju ne mora ići u svet, već da najpre treba u oči pogledati samog sebe i zagledati se u ono što promiče pored nas. Svom rodnom mestu se često vraćao kao mestu nadahnuća, uvek je bio spreman da podstakne i podupre ideje iz zavičaja kao jedan od utemeljivača Sabora trubača u Guči 1961. godine, pesničke manifestacije Disovo proleće u Čačku 1964. i kao inicijator podizanja spomenika Vladislavu Petkoviću Disu u Čačku 1958. godine. Književnik Milovan Vitezović je o njegovom radu zapisao: „Čega god se doticao, opominjao nas je gde smo, ako smo to što mislimo da smo i upućivao nas kuda ćemo, ako ćemoˮ.
Nastojeći da sledi Radičevićevo zaveštanje sažeto u misao da je „zavičaj najviša tačka svetaˮ, čačanska Biblioteka je tokom prethodnih decenija organizovala brojne književne programe posvećene stvaralaštvu književnika čije ime je u niz dobitnika Plakete sa Disovim likom (današnje Disove nagrade) upisano 1976. godine. Na 90-godišnjicu pesnikovog rođenja, 14. maja 2015. godine, u saradnji sa Institutom za književnost i umetnost iz Beograda, organizovan je Naučni skup „Poezija Branka V. Radičevićaˮ koji je pratio istoimeni zbornik radova. Dve godine kasnije, kao zajedničko izdanje biblioteka iz Čačka i Guče, objavljena je knjiga izabranih Radičevićevih pesama „Večita pešadija i srodne pesmeˮ, čiji je priređivač dr Dragan Hamović.

Foto: Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis

Na svečanosti upriličenoj  u petak 21. maja ove godine, u Sobi legata čačanske biblioteke, Ugovor o poklonu lične biblioteke književnika Branka V. Radičevića Gradskoj biblioteci „Vladislav Petković Disˮ u Čačku, su potpisali pesnikovi sinovi Radomir i Rastko Radičević i unuk Branko Tepavac, sin pesnikove pokojne kćeri Kosare. Ovim činom je započeto plansko i sistematično formiranje biblioteke celine u skladu sa svim pravilima bibliotečko-informacione delatnosti.
Dragoceni poklon porodice Branka V. Radičevića, zavičaj prima sa osećanjem velike odgovornosti, duga i zahvalnosti, jer se na ovaj način obistinjuju  pesnikove reči iz intervjua, koji je za „Čačanski glasˮ dao Danici Otašević pre više od četvrt veka: „Ne vraćaju se u zavičaj ljudi koji nisu uspeli, vraćaju se u zavičaj ljudi koji su uspeli da mu se pokažu – evo, uspeli smo, možete se sa nama ponositiˮ.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *