Претрага
[rstr_selector]

Ana Ristović među pedeset najboljih u svetu

Pesma „Oko nule“ pesnikinje Ane Ristović, dobitnice Disove nagrade za 2014. godinu, našla se na prestižnoj listi centra Southbank u Londonu koja uključuje pedeset najboljih ljubavnih pesama u poslednjih pedeset godina na svetskom nivou.

Ulaskom među 50 najboljih, Ana Ristović je dokazala da je pesnikinja svetskog glasa. Nastupala je na brojnim internacionalnim festivalima, a 20. jula ove godine, će biti gost na spektakularnom događaju u centru Southbank u Londonu.

OKO NULE

 

Nezavisne smo žene.

U iščekivanju nove ljubavi

dišemo astmatično. Hranimo se pilulama

neispunjenih obećanja. Tonemo u mutne snove.

Dvadeset i četiri časa bolno vodimo ljubav

sa migrenom

i opraštamo joj jer ježenskog pola.  

 

Nezavisne. Svojim muškarcima

kuvamo jela kojima su nas naučili

njihovi prethodnici.

Makarone u obliku klitorisa.

Kečap što klizi kao menstrualna krv

i obećava samo lizanje tanjira.

Al’ još uvek verujemo u trijumfalne kapije

kojerastu između postelje i

kuhinjskog stola.  

 

Puštamo im muziku koju smo slušale

pri gubljenju nevinosti i devojaštva.

Među zavodljivim vešom

setno čuvamo primerke

sa nevidljivim tragom prethodnih spermi.

Njišemo bedrima kao da okrećemo mlin:

posleizvesnog vremena

curi još samo lepljiva žuč.      

 

I kažemo, da neverujemo više

u zajednički vazduh        

koji se može deliti između usta i usta,

a svečešće ostajemo bez daha.  

 

I kažemo, da centrifugu veš-mašine

koristimo samo kada se na njoj

može odigrati dobar snošaj.

A u program pretpranja i ceđenja

sve češće, umesto rublja, ubacujemo

parče po parče svoje istanjene kože.  

 

Nezavisnežene. Cenzurišemo

Svoje odveć meke reči.

Podupiremo reviziju osećanja i teoriju

po kojoj je prvo nastala nedužna Eva,

a Adam zagrizao otrovnu jabuku

jer je poželeo da mu Bog

od zmije stvori još dva falusa:

mislio, jadničak, da mu jedan

dovoljan neće biti.  

 

Nezavisne, kažemo, više no ikad.

A u osamljenim noćima, u usku vulvu

spuštamo svoj čudesni prstić sve češće

kao da ubacujemo metak u puščanu cev

koja opaliti neće.

I smešimo se, s tugom, u snu bez snova.

I ruka je na sigurnom, dok kruži

oko meke nule.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *