[rstr_selector]
Čardak Jelesijevića u Bresnici, fotodokumentacija Narodnog muzeja u Čačku, foto: Milena Ikodinović

Čačanski čardaci: Slika prošlosti koja zaslužuje veću pažnju

Čardak je reč persijskog porekla i označava drvenu spratnu građevinu na stubovima. Čardake su podizale bogatije porodice ili u okviru svojih okućnica ili u crkvenim portama i služili su im za odmor gostiju za vreme porodičnih slavlja, seoskih svečanosti i slično, navodi u svom članku „Čardaci – gostinske kuće Zapadne Srbije” viši kustos Narodnog muzeja u Čačku, Ivana Ćirjaković.

Čardake u ovom delu Srbije spominju mnogi autori, ali o njima nije mnogo pisano. Na teritoriji opštine Čačak sačuvani su čardaci u Milićevcima, Bresnici i Rošcima (Caganje) i jedan sofraluk u centru sela Slatina u kome se venčavalo, krštavalo i okupljalo na saborima. Čardaci su najmanje ispitani objekti narodnog graditeljstva i o njihovom poreklu ima različitih tumačenja. Pojedini autori ga vezuju za srednjovekovne manastirske konake, a drugi za islamsku seosku arhitekturu.

Čardačići oko crkava i manastira
Sofraluk u Slatini, fotodokumentacija Narodnog muzeja u Čačku, foto: Milena Ikodinović

Seosku arhitekturu zapadne Srbije odlikuju kuće sagrađene od brvana ili talpi. Za vreme turske vladavine život je bio težak i neizvestan, pa su kuće podizane kao proste krovinjare koje su se mogle lako razgraditi i preneti. Tek oslobođenjem od tuđinske vlasti kuća dobija stalni karakter i razvija se u okvirima patrijarhalne zadružne porodice. Seoski stan postaje dobro organizovana celina u čijem je središtu jednodelna kuća sa ognjištem, oko koga se okuplja cela porodica. U takvim uslovima, kada seoski stan zadovoljava samo osnovne potrebe zadruge, razvija se odeljen prostor za prijem gosta.

Posebna prostorija ili zgrada za gosta predstavlja ostatak srednjovekovnog običaja koji se nije menjao ni u tursko doba. Jedan od članova našeg najznačajnijeg pravnog spomenika, Dušanovog zakonika, upućuje da se putnik primi i prihvati: „Kupci koji prolaze noću, na noćište gde dođu, ako ih ne pripusti vladalac ili gospodar sela toga, da prenoće u selu kupci, po zakonu carevu, kako je u zakoniku, ako što izgubi putnik, onaj gospodar i vladalac i selo sve da plate  jer ih nisu u selo pustili.”

Čardak Glišovića u Milićevcima, fotodokumentacija Narodnog muzeja u Čačku, foto: Milena Ikodinović

Čardačići, kako ih je nazivao Jovan Cvijić, mogu biti i samo krovovi na stubovima ispod kojih je sofra ili male drvene spratne zgrade. Nekada ih je bilo mnogo više oko crkava i manastira. „Negde ih, kao u selu Bresnici nedaleko od Čačka, ima u tako velikom broju, da izgledaju kao šatre na vašarima”, zapisao je Jovan Cvijić dvadesetih godina prošlog veka. Tu su primani gosti, služila se hrana koja je bila pripremljena kod kuće, a u njima nije bilo ognjišta.

Čardacima se nazivaju i spratne kuće, odnosno konaci koji u gornjem delu imaju doksat ili otvoreni trem na koji se pelo spoljašnjim stepenicama. One su po tipu takođe gostinske kuće koje su građene u okviru okućnice. U prizemnom delu je podrum ili ostava, a u spratnom, u koji se ulazi sa doksata, dve sobe. Ove zgrade su korišćene za prijem gostiju i mogle su imati ozidano ognjište.

Narodno graditeljstvo kao kulturno nasleđe prošlosti
Čardak Živanovića u Rošcima (Caganje), fotodokumentacija Narodnog muzeja u Čačku

Čardaka je nekada bilo mnogo više, ali su zbog nebrige i izmenjenih uslova života seoskog stanovništva postepeno nestajali. Kada je reč o čačanskom kraju, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu pod zaštitu države stavio je čardak u Bresnici i sofraluk u Slatini. Ako se ovakvo stanje nastavi, čardaci će ubrzo potpuno nestati, što je nedopustivo. Oni su svedoci prošlog vremena ne samo u konstruktivnom smislu, već i kao „pojava društvenog uređenja i života ljudi u pomenutim oblastima”. Oni su slika jednog vremena i određenih društvenih odnosa i zaslužuju da im se posveti veća pažnja, kako proučavanjem narodnog graditeljstva, tako i očuvanjem njihove autentičnosti kroz konzervaciju i restauraciju, navodi autorka u svom članku.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *