[rstr_selector]
Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Prodaja korpi od vrbovog pruća na vašaru u Čačku, 1973.

Pletarstvo u čačanskom kraju

Pletarstvo na našim prostorima ima veoma dugu tradiciju. Smatra se da je ono „majka“ keramike jer su ljudi prvo počeli da izrađuju pletene predmete, a kasnije su ih, zbog potrebe da se u njima drže tečnosti, oblepljivali zemljom pa se iz pletarstva razvila izrada keramičkih posuda.

Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Koš za hvatanje ribe
Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Koš za hvatanje ribe

U Narodnom muzeju u Čačku nalazi se kolekcija pletenih predmeta iz etnološke zbirke koja broji 26 predmeta. Najveći deo čine korpe različitih vrsta, oblika i veličina, sudara – polica za sitno posuđe, koš za hvatanje i koš za čuvanje ulovljene ribe, kofer od pruća. Predmeti su izrađeni od kraja XIX do početka XXI veka, sakupljeni sa teritorija opština Čačak, Lučani i Ivanjica. Izrađeni su od vrbovog, leskovog, brezovog pruća i paviti. Najstariji predmet iz kolekcije je sudara, pletena polukružna polica za ostavu sitnog posuđa koja je kačena na brvna, napravljena u Kaoni krajem XIX veka. Svi predmeti imaju isključivo upotrebnu funkciju u svakodnevnom životu – od čuvanja i skladištenja hrane do nošenja pletiva. Uz pletene predmete, kataloški je obrađen i jedan drveni cepač pruća koji predstavlja obavezan deo alata pletarskog zanata.

Pletarstvom, kao naslednim zanatom, bavili su se uglavnom Romi koji nisu imali posebne radionice već su radili pred kućom ili kolibom, mlađi su učili od starijih i tako je zanat ostajao u porodici. Romi su se ovim zanatom bavili uglavnom kao pečalbari, idući za poslom od mesta do mesta, a bilo je i stalno naseljenih koji su svoje proizvode prodavali na vašarima i pijacama u Čačku i okolini, navodi u svom radu o pletarskom-korparskom zanatu viši kustos Narodnog muzeja u Čačku, Ivana Ćirjaković.

U Čačku je nastanjena romska porodica Vujičić koja se kroz nekoliko generacija bavi ovim zanatom. Na čačanskoj pijaci imaju radnju u kojoj prodaju različite pletene predmete – od korpica, kotarica, do delova nameštaja, ukrasnih predmeta i sličnog. Svoje proizvode prodaju i na vašarima u okolnim gradovima ili na pijacama.

Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Korpara Vujičića na čačanskoj pijaci, 2006.
Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Korpara Vujičića na čačanskoj pijaci, 2006.

Osim Roma, ovim zanatom su se bavili i Srbi seljaci u nekoliko sela iz okoline Čačka i Gornjeg Milanovca. U Prislonici i Pranjanima bilo je porodica koje su svoje proizvode od pruća prodavale su na pijacama i vašarima. Pleteni predmeti su izrađivani od pruća crvene vrbe, rakite, paviti, leske, breze. Najčešće su pravljene korpe za veš, drva, šljive, grožđe, kukuruz, zatim ručne kotarice za nošenje hrane, pletiva, delovi pokućstva kao što su korpe „sudare“, kao i košnice za pčele, koševi za hvatanje ribe i ostavu kukuruza, lese za kola i razni drugi upotrebni predmeti.

Čitav proces izrade predmeta – od pronalaženja pruća, nasecanja i donošenja, parenja, sparivanja i „ranžiranja“, beljenja do pletenja pruća radio je sam majstor, obično od Đurđevdana do Mitrovdana. Najpre je bilo potrebno naseći dovoljno pruća od kog će se raditi, a čačanski korpari su obično nasecali pruće pored Zapadne Morave, mada je ono slabijeg kvaliteta pa su se od njega pravili samo manji ukrasni predmeti, dok se kvalitetno pruće kupovalo na kilogram u Vojvodini i Hrvatskoj. Zatim se pruće vezivalo u svežnjeve i potapalo u vodu da stoji dva-tri dana kako bi bilo žilavije za pletenje. Kada se pristupalo pletenju predmeta, prvo se pruće „ranžiralo“ po debljini i dužini, a od vrste predmeta koji se pleo zavisio je i način pletenja.  Salaše i koševe za hranu pleli su od vrbovog pruća zanatlije-korpari i prodavali ih na vašarima i pijacama.

Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Korpa sudara
Foto iz arhive Narodnog muzeja u Čačku: Korpa sudara

Osim salaša, korpari su pleli i lese za konjska kola i za sušenje šljiva, a u krajevima u kojima je šljiva i pušnica u izobilju lese su često pleli i sami seljaci, vešti u tom poslu.

Danas je veliki broj proizvoda pletarskog zanata potpuno nestao. Ne pletu se trmke, lese, koševi za ribu i mnogi drugi predmeti koji se više ne koriste. Čačanski korpari danas prilagođavaju svoje proizvode savremenim potrebama, pa prodaju najviše baštenske garniture, police za cveće, ukrasne korpice i slično.

Поделите вести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *